U Zagrebu je 8. ožujka 2024. u 87. godini života umro dr. med. Radoslav Marić, liječnik i hrvatski domoljub. Ispraćaj sa zagrebačkog groblja Mirogoj bit će u srijedu 13. ožujka u 10:50, a pogreb u petak 15. ožujka u 14 sati na groblju Matkovine u posuškim Vinjanima.
Radoslav Marić rođen je 8. siječnja 1938. u Vinjanima (općina Posušje). Školu je pohađio u Širokom Brijegu i Mostaru, medicinski fakultet završio u Zagrebu, a porodništvo i ginekologiju specijalizirao je u Petrovoj bolnici. Zbog političkih pritisaka šezdesetih godina odlazi sa ženom i djecom u Kanadu. Jedan je od utemeljitelja i bio je član Upravnog odbora Udruge američkih Hrvata Croatian American Association(CAA), koja je svojim djelovanjem pridonijela da je Američka vlada priznala samostalnu Hrvatsku i BiH. Nakon osamostaljenja Hrvatske vraća se u domovinu gdje provodi umirovljeničke dane. Pomogao je i obranu generala Gotovine na Haaškom sudu.
Radoslav Marić autor je knjige Moja polnoćka (urednik knjige prof. dr. Ivan Biondić, naklada KamenPublishing LLC., Zagreb – New York, 2006.), u kojoj je autobiografski opisao svoj životni put te posvjedočio kako je kao gimnazijalac u Širokom Brijegu osnovao revolucionarnu hrvatsku organizaciju TIHO, u koju su odmah uključeni Ante Bruno Bušić i Krunoslav Galić iz imotske Gimnazije. Svi su gimnazijalci 1957. uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne. Nakon svakog sastanka tih mladih sanjača slobodne Hrvatske Udba je odmah sve doznala, pa je autor i naveo imena svojih prijatelja za koje sumnja da su bili suradnici Udbe. Prema njegovim navodima, udbaši su nazočni u svakoj pori hrvatskog društva, od akademika do predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade. O tome je dr. Marić govorio na predstavljanjima svojih knjiga te razgovorima u medijima, a simptomatično je da ga nitko od prokazanih nije tužio, te da njegove knjige nema u našim sveučilišnim knjižnicama!
Laka mu hrvatska gruda!