Ujevićeva knjiga duhovnih zapisa “Visoko gore”

Profesor za Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu Darko Ujević, rođen 28. lipnja 1955. u Imotskom, sudionikom je brojnih istraživačkih, znanstvenih i stručnih projekata, objavio brojne stručne radove, knjige i priručnike, dobio je i više priznanja i nagrada. Patentirao je i svoj kutomjer, antropometar s jednim i/ili dva kraka te mjerni uređaj za ispitivanje oštećenja očica pletiva na spojnom šavu.

U nekoliko proteklih godina okušava se i u publicističkom radu te je, osim monografija o imotskim borilačkim sportovima, objavio i nekoliko knjiga životne i meditativne tematike, svojih memoarskih zapisa te duhovnih promišljanja popularno zvanih za samopomoć ili osobni (duhovni) razvoj čitatelja. To su knjige Put izazova; Rythm of life; Radosne misli; Pismo majci; Dobar osjećaj; Plemeniti trag, a novi naslov vjerničkog štiva i svjedočenja mu je Visoko gore, u nakladi tvrtke D.K.M., na 160 stranica, popraćenih fotografijama s hodočašća u Svetu zemlju. Knjiga ima devet poglavlja: Izvor života; Priznati sebi; Čvrsti temelji; Visoko gore; Povjerenje; Važno je znati; Obilje blagoslova; zatim najopsežniji putopis Stazama Isusa Krista te Prilozi (prigodni blagdanski tekstovi koje je objavio u župnom listu Blažene Djevice Marije u Župi Malešnica i Oranice, te mišljenja nekoliko vjernika laika o Darkovoj knjizi).

Evo što u predgovoru knjizi autor autobiografski piše o pisanju ovakve literature: Ljubav prema pisanju i čitanju najrazličitijih knjiga otkrio sam već u ranoj mladosti. Uz to obožavam i zapisivanje svojih omiljenih misli koje mi trenutačno padnu na um, zatim nekih za mene važnijih izreka te životnih putokaza. Je li na sve to utjecala moja mladenačka bolest, radoznalost iii to što sam odrastao kao jedinac u majke Ivanke i oca Mije, ne znam sasvim točno. Znam da me majka učila vjeri i molitvi, koja je rano postala sastavni dio moga života. Uz oca Miju, učio sam i naučio o raznim težačkim poslovima. Imanje veliko, a nas malo u kući. Tako sam u vrlo ranoj dobi naučio obrezivati voćke i vinovu lozu, vrlo dobro kositi travu, besprijekorno naoštriti kovanicu kosu, što je uvijek bilo i ostalo vrlo lijepo umijeće. U doba odrastanja posebno sam volio igrati šah, stolni tenis i nogomet. Šah sam, primjerice, u to vrijeme proučavao prema jednoj knjizi koju mi je darovao ujak Nikola, jedan od mojih tada četvero ujaka. Za nogomet, koji sam isto tako jako obožavao, nisam baš bio previše nadaren. No, volio sam ga igrati, kao i sva djeca u selu, u školi i na vjeronauku, a u igri šaha imao sam vrlo dobrih rezultata. Zatim je na red došao jedan neobičan izazov za borilačke sportove, koji, zanimljivo, traje sve do danas, više od 40-ak godina. Bio sam uspješan kao natjecatelj ali još više kao budokai i karate instruktor i trener… Taj sam sport apsolutno promatrao i trenirao s ljubavlju, te ga prenosio na druge kao jednu zabavnu životnu filozofiju i rad. Osoba, konkretno učenik i vježbač stječe samokontrolu i samodisciplinu, ali i strpljivost i to u nizu životnih disciplina, što je zasigurno i meni puno pomoglo u doba odrastanja i kasnije u životu. Važan spisateljski iskorak, uz već tada brojne znanstveno-stručne knjige i kvalifikacijske radove, dogodio se u mom četvrtom životnom desetljeću. Jednoga sam se dana osokolio i dragoj i dobroj kolegici dr. sc. Blanki Pašagić odnio neke svoje osobne zabilješke i samo djelomično sređene rukopise i neka poglavlja… Njezina podrška me ohrabrila da te tekstove uknjižim…

Bogato životno iskustvo, putovanja svijetom, upoznavanje drugih naroda i kultura, doživljaj i čitanja Biblije iskristalizirali su Darkove poglede na svijet koja mogu biti duhovna potpora o vjernička okrjepa svima koji prolazeći između Scile i Haribde nose teške životne križeve. Autor zahvaljuje brojnim prijateljima koji su mi kroz razgovore i savjete pomogli da njegove misli dozriju, da u njih ulije još više mudroslovnih pouka te ih lakše podijeli s čitateljima. I naslovom knjige autor želi “zahvaliti Gospodinu za sve svjesno i nesvjesno što mi pruža”.

Predgovore knjizi ispisali su fra Mladen Rozić (“Visoko gore je puno bliže ako otvoriš srce na poticaje Neba.”), teolog Zlatko Šaravanja (“Ustrajnim traženjem, pronalaženjem i čuvanjem bogate riznice vjere, autor kliče sa svetim Hiupolitom Rimskim: Krist sjaji nad svim bićima.”) i Vesna Ujević (“Optimistički dnevnik duhovne radosti koji poučava da kada se sami mijenjamo iznutra, mijenjaju se i ljudi koji nas okružuju ali i prilike u kojima se nalazimo.”).

Darkove proživljene i duboke misli o Božjim, rajskim visinama!