Ponoć je.
Grad spava.
Samo vjetar, ove kiše i ja
još pijemo zajedno
i cvilimo
i plačemo…
Njena glava na Tvom ramenu.
Njena kosa na Tvom licu.
Vaši prsti isprepleteni
u ovoj noći.
A ja…
Ja pružam ruke u tamu,
u prazninu..
Ničeg više nema.
Nema Tebe!
Tvoje mjesto je prazno.
Tiho, tako beskrajno tiho.
Samo još vjetar plače.
Čuju se još samo bubnjevi kiše.
A, moji jecaji i suze
bivaju sve tiše…
tiše… tiše… tišeee…
Gordana Kušević