Stihovi Senke Slivar

ZIMSKO JUTRO

Topla raskoš
starinskog kreveta
i mačka što prede
dok vatra pucketa.
Sa stola hrastovog
miris čaja lipovog
dom golica lijeno.
Usnuo si ponovno.

Gledam te zahvalno.
Spavaš k’o dijete,
blaženo.
Smiješiš se u snu,
nježno.
Jutro je mazno,
siječanjsko,
snježno.

SIPINA SIPI

U Imotskoj krajini
kolo u snijegu,
sipina sipi siječanjskim jutrom,
i bijeli.

Nestaju staze, jarci,
kamenje na cesti.
U glavi poravnati putovi,
sulkusi i girusi.
Zapusi misli odnose od mene.
Prhaju sjećanja na ljubavi prošle,
sada nejasne boli, nerazumne, prhke.
U grude ih valjam.

‘Ajte, junaci, ogrnite oplećke i na konje gizdave!
Njima je dano, da ujutro rano, ljepotu bijelu,
još ljupkije urese.

Senka Slivar