[VIDEO] Razglednica iz Podbablja

Župa se prostire u istoimenoj općini Splitsko-dalmatinske županije na južnoj strani Imotskog polja. Ime je dobila po brdu Babi koje se izdiže iznad središnjeg dijela župe. Kao i u drugim župama Imotske krajine, i tu su vidljivi tragovi života iz ilirskih vremena, o čemu svjedoče brojne gradine i gomile. Ostaci rimske naseljenosti vidljivi su na Kamenmostu.  Kršćanstvo se na tom području raširili već u prvim stoljećima, o čemu govore ostaci starokršćanske bazilike na Dikovači u susjednim Zmijavcima, koji su do 1988. godine pripadali  župi Podbablje. Za vrijeme turske vladavine župu su pastorizirali franjevci iz svog obitavališta na izvoru rijeke Vrljike te iz samostana na Prološkom blatu, a 1562. godine dokumentirano je franjevačko prebivalište na Kamenmostu. Nakon oslobođenja od Turaka 1717. god. velika župa Podbablje, koja je obuhvaćala Runoviće, Poljica i Zmijavce, podijeljena je na više župa: 1747. godine od Podbablja se odvajaju Poljica s Krivodolom, 1748. godine Runovići ( s dijelom Zmijavaca), postaju samostalna župa, a 1988. god. dio podbabske župe pripaja se župi Zmijavci. Župi Podbablje pripadaju sela: Gornje Podbablje, Drum (Donje Podbablje), Grubine, Kamenmost i Hršćevani.

Župne matice od 1736. god. sačuvane su u PAZ (R. k. 813-816, V. k. 817-818, M. k. 819-821, VM. k. 822, A. k. 823.), a ostale matice do 1949. god. oduzete za komunističke vlasti i nalaze se u Matičnom uredu u Imotskome.

Župna crkva sv. Luke nalazi se pored glavne ceste na Kamenmostu. Tu je postojala crkva i prije dolaska Turaka. Spominje se u dukumentima 1562. god. Crkva je  više puta popravljana. O tome svjedoči dokument sultana Murata IV. iz 1624. god. i natpis iz 1705. god. uklesan iznad glavnih vrata crkve. Na crkvi su vidljive i danas dvije faze gradnje. Donji dio građen je od razbijenih stećaka, a gornji klesanim kamenom. Današnji je oblik crkva dobila 1772. god. i najstarija je župna crkva u Imotskoj krajini. Iznad glavnih vrata je 6-latična rozeta, a nad pročeljem zvonik  na preslicu s dva zvona, temeljito obnovljen 1992. godine. Crkva je presvođena, a bila je pokrivena kamenim pločama o čemu svjedoči zapis župnika fra Ivana Tonkovića 1891. godine. Imala je tri oltara od kojih su sačuvani kipovi: Uznesenja Marijina, sv. Luke i sv. Ante.  Crkva je obnavljana više puta: 1907., 1911., 1929., 1966., 1971. godine. Oko crkve je groblje u kojem je podignut oltar za službu Božju,  na kojem se slavi sveta misa na blagdan sv. Luke, ali i obredi Velikog tjedna. God. 1999. uređen je okoliš crkve i sagrađena  mrtvačnica.

Pod nadzorom Konzervatorskog zavoda iz Splita g. 2005. počela je temeljita sanacija crkve. Crkva sv. Ante nalazi se u Drumu pored župne kuće. Budući da je župna crkva sv. Luke postala premalena za potrebe vjernika, počelo se već krajem 19. st. ozbiljnije razmišljati o gradnji nove crkve, ali se od gradnje privremeno odustalo zbog razdora u župi. Gradnja je konačno započela 1927. god. i do 1941. god. došlo se do krova. Crkva je završena 1977. godine. To je trobrodna neoromanička građevina s lijepim zvonikom sa završnom piramidom  nad pročeljem crkve. U svetištu crkve je veliki križ i tabernakul sa srebrenim vratima. U lađama su kipovi Gospe i sv. Ante. Crkva je obnovljena 1998. godine, kada je sagrađen pjevački kor.

Crkva sv. Mihovila arhanđela u Gornjem Podbablju sagrađena je 1941. godine, a u poratno vrijeme je služila kao vjeronaučna dvorana. God.1993. temeljito je obnovljena i proširena.

Crkva sv. Marka evanđelista sagrađena je 1993. godine za župnika fra Dinka Bošnjaka. Nabavljen je i lijepi drveni kip sv. Marka, a uz crkvu je podignuto i novo groblje u kojem je uređena i Spomen kapelica za žrtve domovinskog rata.

Crkva Kraljice Hrvata u Grubinama, prema nacrtu ing. Ive Madunića, sagrađena je 1995. godine za župnika fra Dinka Bošnjaka, posredstvom fra Nediljka Šabića, dobročinstvom Amalie Bartl i župljana. Ispod crkve je vjeronaučna dvorana. Okoliš crkve uređen je u razdoblju 1999.-2002. godine.

U župi ima više usputnih kapelica: Blažene Djevice Marije u Vukovića, sv. Ante u Jonjića, sv. Marka u Gornjem Podbablju, Srca Isusova u Hršćevanima,  sv. Marka u Šušnjarima, sv. Ante kod crkve u Drumu, Blažene Djevice Marije u Tolićima, sv. Ante kod Ćapina, Gospe od Zdravlja u Patrlja, Gospina iznad Šućura, dvije Gospine i jedna sv. Luke u predjelu zvanom Krnjevice, Gospe od zdravlja u Patrlja (1995.), sv. Ante u Grubinama na putu prema župnoj kući. U fratarskoj ogradi 1996. god. podignuta je kapela sv. Petra, nabavljen kip sveca i uređen kameni oltar ispred kapelice.

Župnici su do 1735. godine stanovali na Kamenmostu, pored župne crkve sv. Luke, a poslije toga u novoj župnoj kući u središte župe sagrađenoj 1965. godine. Budući da je ta kuća bila neprikladna za uredovanje i stanovanje, u njezinoj je blizini 1991. god. sagrađena nova župna kuća s vjeronaučnom dvoranom. U staroj su kući donedavna bile općinske prostorije. 

Nasred sela sjedila Baba (546 m). pod babinim skutima, osim užega Podbablja, bila Poljica, Ivanbegovina, Runovići i Zmijavci. Sva ta sela na pragu osamnaestoga stoljeća, gradila, po tko zna koji put, crkvu sv. Luke, oko crkve pokopavala svoje mrtve. (185)

Po oslobođenju od Turaka, od Podbablja otpadoše Poljica, Krivodol i Ivanbegovina. Otpadoše Runovići i Zmijavci.

Najstarija okopoljska crkva. Crkva sv. Luke. Temelji joj u srednjem vijeku: sežu do starohrvatskih i ranokršćanskih dubina. Građena i pregrađivana puno puta. U sadašnju, iznad glavnih vrata, uzidan kamen s uklesanom 1705. godinom. Donji dio crkvenih zidova sagrađen sagrađen je od samih megalita, stećaka.

Snimio: Hrvoje Tolić/ Quantum media