Zaboravljeni jezikoslovac Ilija Abjanić i imotsko jezično blago

Znate li tko je Ilija Abjanić? I je li mu se Imotski dostojno odužio? Neka tome posluži i ovaj mali tekst.

Zagrebačka nakladna kuća Ex libris je 2003. godine, nakon više od 70 godina od nastanka, objavila rukopis Croatica erotica – Horvatske hervotike, rječnik narodnog erotskog nazivlja s 4000 termina koje je zapisao dr. Ilija Abjanić Jakšin, liječnik, jezikoslovac, leksikograf i političar, Slavonac koji je kao narodni liječnik službovao i u Imotskom (1813.-1930.).

U Enciklopediji Hrvatskoga leksikografskog zavoda Miroslav Krleža navodi se da je Ilija Abjanić (Stari Mikanovci, 10. VI. 1868. – Vinkovci, 8. IX. 1946.) u Beču završio studij medicine s doktoratom 1895. Do umirovljenja 1931. bio je liječnik u više hrvatskih gradova. Radio na suzbijanju malarije i alkoholizma. Godine 1907. izabran za zastupnika Hrvatskoga sabora iz redova Čiste stranke prava. Osiromašen i zaboravljen, umro je u vinkovačkoj ubožnici. Objavljivao je političke članke u pravaškim listovima. Njegova ponajvećma, opsežna rukopisna ostavština (osamdesetak rukopisnih svezaka medicinskih, jezikoslovnih, leksikografskih, politoloških, poučnih, programatskih, kulturoloških, etnogentskih, povijesnih, religijsko-teozofskih i filozofskih radova, ukupno 20.763 stranice) čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, HAZU-u i Muzeju Grada Zagreba, a sadržava više monografskih djela, uključujući Ljekarski rječnik horvatskoga govora, jedan od najopsežnijih hrvatskih terminoloških rječnika, s približno 90.000 leksikografskih jedinica. U jezikoslovnim radovima kritičan prema vukovcima; zauzimao se za uvođenje jekavice kao književnoga jezika umjesto ijekavice. Djela: Alkoholizam: zdravstveno poučne bilješke za hrvatski puk (1897), Što je istina (1906).

Knjiga Croatica erotica – Horvatske hervotike donosi preslike Abjanićeva rukopisa te pretisak tog rječnika, za koji u podnaslovu autor navodi da ga je počeo pisati u Imotskom od 1897., no u našem gradu je počeo raditi tek 16 godina kasnije, a po nekim frazama vidi se da je riječi bilježio i u drugim hrvatskim krajevima u kojima je boravio.

Evo primjerice kako je Abjanić obradio riječ kurva: kurva, z. meretrix, scortum; srav. bećaruša, bludnica, cafuta, cajdra, cipa, conta, cosa, cundra, cunja, drajna, drajsnica, drolja, flandra, flundra, fraj-madla, fuksa, furija, gamila, kamila, faj-dara, farajda, kobileatina, kokota, kurba, lajdra, loćka, lovica, naskakuša, palan-dra, povukuša, prasica, ptičica, roba, rospija, rospijetina, rušpija, scafuta, seka-daša, vlačuga,;

Knjiga je ilustrirana slikama i crtežima brojnih hrvatskih slikara, s erotskom tematikom, a popraćena je tekstovima akademika Ive Padovana i Dalibora Brozovića. Eva malog ulomka:

Predgovor Ive Padovana knjizi Erotica Croatica

Tijekom uredničkog rada na Rječniku medicinskog (humanog i veterinarnog) nazivlja, zajedničkom projektu HAZU i Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«, istražujući dosadašnje hrvatske medicinske rječnike (niz započinje Rječnikom liječničkog nazivlja Ivana Dežmana, Zagreb 1868, JAZU – prvom knjigom koju je Akademija tiskala!), saznao sam daje u trezoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice pohranjen opsežan rukopis s gotovo enciklopedijskim popisom medicinskoga nazivlja.

Bio sam iznenađen kada sam na uvid dobio nekoliko kutija s uistinu impozantnim materijalom u kojem je popisano i objašnjeno više od devedeset tisuća leksičkih jedinica.

Riječ je o ključnom djelu ostavštine Ilije Abjanića, liječnika rodom iz Starih Mikanovaca, koji je veći dio službe proveo u Imotskome i već je kao mladi liječnik počeo skupljati hrvatsko medicinsko nazivlje, što ga je godine 1930. i dovršio, nazvavši svoj opsežan rukopis Ljekarskim rječnikom hrvatskoga govora.

Dodatak tom rukopisu čini Erotica Croatica, Horvatske hervotike, prema mojoj prosudbi jedno od autorovih najzanimljivijih djela. Abjanić je, naime, na 104 stranice dvostupačno ispisao više od 4000 termina što ih je skupio radeći na Ljekarskom rječniku. Riječ je, dakle, o opsežnom korpusu narodnoga nazivlja vezanom uz erotiku. Zanimljiva je činjenica da se u prikupljenoj građi Abjanić nije vezivao samo uz humanu dimenziju erotskoga, već se obilato koristio i veterinarskom terminologijom koja je, iz posve razumljivih, dnevno praktičnih razloga, izuzetno bogata u narodnom govoru.

Pregledavajući tada dostupne mi rukopise iznenadila me spoznaja o obimu i raznovrsnosti napisane i zabilježene građe ovog izuzetnog čovjeka koji i unatoč maru i trudu oko najrazličitijih pitanja, za života gotovo ništa nije objavio. Iz njegova bogatoga opusa poznatoga samo malobrojnima, nažalost, sve do danas, do pojave ove knjige, ništa nije objavljeno. A rukopisi Ilije Abjanića predani su Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prije više od šest desetljeća.

Posve je očigledno da u našim trezorima i brojnim arhivima još uvijek leži nebrojeno vrijedne nepročitane i neobjavljene građe, djela iznimne vrijednosti za cjelokupnu hrvatsku kulturu, njezinu baštinu, koja bi svakako morala biti poticajnom mlađim znanstvenim istraživačima.

Ovo će djelo, uvjeren sam, biti značajan kulturološki događaj prije svega zbog svojih leksikografskih i etnoloških vrijednosti. Ali, jednako će to zasigurno izazvati burne reakcije, jer će i u današnje vrijeme rušiti brojne tabue i pokazati zdrav odnos naroda prema erotici. Jer, i odnos prema erotici pokazatelj je stanja slobode u društvu: naime, svi su totalitarni sustavi uvijek imali deklaratorno negativan stav prema erotici, dok su je potajno prakticirali.

Konačno i bez obzira na sve zamjerke što ih Abjanićevu ukupnom djelu možemo uputiti, ono je nedvojbeno značajan doprinos hrvatskoj kulturi i tek očekuje svoju stvarnu valorizaciju. Nadam se da će i njegov kapitalan Ljekarski rječnik, na kraju također ugledati svjetlo dana.

akademik Ivo Padovan,

Predsjednik HAZU

HORVATSKE HERVOTIKE ILIJE ABJANIĆA

Rječnik hrvatske erotike Erotiea croatica – Horvatske hervotike dr. Ilije Abjanića zauzima posve posebno mjesto među proizvodima hrvatskoga duha. Nastao je kao dodatak golemomu Ljekarskom rječniku hrvatskoga govora, koji je Abjanić dovršio 1930. i koji je ostao u rukopisu te je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Kao i za sam svoj rječnik medicinskoga nazivlja Abjanić je i za erotski dodatak dugi niz godina skupljao u svojoj liječničkoj praksi odgovarajući narodni leksik i frazeologiju. U svojim »hervotikama« on bez ikakve zadrške navodi pučke izraze iz najšire oblasti ljudske spolnosti, dodajući povremeno stručne latinske ekvivalente više radi znanstvene točnosti nego zbog kakva zazora.

No zbog onodobnih pravnih propisa Abjanić je u posebnoj Napomeni, koja se tiska i u ovome izdanju, predvidio da se knjiga smije prodavati samo doktorima medicine, mudroslovlja (mislio je očito na filologe) i prava, i to osobno pod brojem. Slijedeći autorovu želju, Ex libris izdaje ovo djelo u nakladi od 999 numeriranih primjeraka.

Abjanićevi rječnici medicinskoga i erotskoga nazivlja nisu znanstveno obrađivani, izuzmemo li dva kraća filološka napisa dr. Mate Šimundića (Medicina, 13/1976, br. 1, i Medicina, 14/1977, br. 2) a rukopisom Ljekarskoga rječnika hrvatskoga govora služili su se povremeno izrađivači Rječnika medicinskoga i veterinarskoga nazivlja, koji se pod vodstvom akademika Ive Padovana priprema za Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«. Ova će knjiga biti dakle prvo izdanje iz Abjanićeva opsežnoga leksikografskog opusa.

U hrvatskoj filološkoj literaturi u širem smislu, dakle književno­povijesnoj i jezikoslovnoj, erotska je problematika prilično skromno obrađivana. U literarnohistorijskoj obradi pojavljuje se uglavnom usputno i uglavnom stidljivo, što, uostalom, potiču i sama naša književna djela koja se obraduju. (…) No mogu navesti jedan zanimljiv primjer iz susjedne zemlje. Nedavno mi je došla u rake knjižica I ja tebi autora Nedeljka Bogdanovića, koju je u svojoj Maloj biblioteci izdala niška »Prosveta« godine 2000. kao treće izdanje toga djela. Podnaslov je te knjižice »Izbor u psovačke frazeologije«. Iznenadio sam se kada sam vidio da je to djelo recenzirao dr. Slobodan Remetić, sveučilišni profesor i ravnatelj Instituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i umetnosti, vodeći srpski dijalektolog… (…) Hrvatska dijalektologija nije još posvetila ozbiljnu pažnju erotskim narodnim umotvorinama. (…)

Na završetku ovog izlaganja u povodu objavljivanja Abjanićevih hervotika želio bih svoje zadovoljstvo objasniti s još dva razloga. Vidjeli smo koliko će biti znanstvene jezikoslovne koristi od podrobne jezične obrade ovoga djela, što ovo izdanje zaista omogućuje. No još je nešto važno. Leksik i frazeologija ovoga tipa zastarijevaju brže nego u bilo kojem drugom sektoru jezika. To je sudbina svih slengova, kamo i hervotike u širem smislu pripadaju. Bit će zanimljivo vidjeti što je još živo – čini se vrlo mnogo od ovoga materijala, a od Abjanićeve redakcije teksta proteklo je već više od sedam desetljeća. To baca posebno svjetlo na ovo izdanje. I drugo, nadam se da će Abjanićeve hervotike pomoći i mnogomu liječniku da bolje razumije neke svoje pacijente.

akademik Dalibor Brozović