Imotska krajina Medij s iskustvom
Razgovarali smo s Brankom Ivkošićem i dotakli se mnogih važnih tema. Između ostalog pričali smo o njegovoj viziji Zmijavaca kao i o onome što muči Zmijavce. Branko nam je dao puno opširnih odgovora od kojih neke prenosimo u cijelosti.
Što Vas je potaklo da se kandidirate za načelnika Zmijavaca?
Od svih ljudskih osobina najviše sam cijenio i cijenim iskrenost i stoga ću mojim biračima Zmijavčankama i Zmijavčanima, a i samome sebi biti iskren do kraja. Ja nikada nisam volio vlast, ni bogataše, a ni gospodu, u društvu takvih uvijek sam se loše osjećao. Doduše obavljao sam u životu neke poslove s nekim ovlaštenjima, ali sve je to bilo nevoljko i na nagovor drugih. Imaju pravo, kad neki kažu: «Što mu je sada palo napamet u 79. godini i narušena zdravlja biti načelnikom Zmijavaca?» Kada sam otišao u mirovinu iznenada sam dobio puno slobodnog vremena. Kako ga potrošiti? Pošto sam cijeli moj život inače skupljao knjige, čitao sam i čitao. Posjedujem čitavo carstvo knjiga, mogao bih opremiti nekoliko školskih knjižnica te mi pade odjedanput napamet, da i ja pokušam nešto pisati. Ali, o čemu pisati? Što je to, što najbolje poznajem? Odgovor sam odmah znao. To su Imotska krajina, a posebno moji Zmijavci. Postajem stalni gost sveučilišnih i gradskih knjižnica i arhiva u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru i Zagrebu. Uspio sam nabaviti sve kopije matičnih knjiga vjenčanih, umrlih i rođenih te stanja duša župe Runović, Zmijavci i Podbablje. Tako su nastale knjige «Učiteljice i učitelji u Imotskoj krajini», «Škole u Imotskoj krajini», «Učiteljice i učitelji u Zmijavcima», «Rodoslovlje Ivkošića, Miševića i Šumelja», «Rodoslovlje Čubrića» (Gudelji, Ivkošići, Miševići, Šumelji i Šute), «Rodoslovlje Milasa» u Zmijavcima i Podbablju i u pripremi «Rodoslovlje sela i općine Zmijavci». Pošto sam većinu života bio turistički radnik htio sam pomoći svojoj Krajini i svojim Zmijavcima u razvoju seoskog turizma. Nabavih literaturu i napregnuh sve svoje znanje i iskustvo, što sam sticao godinama u svakodnevnim razgovorima sa stranim i domaćim turistima. Uskoro je radnja s tridesetak stranica i s naslovom «Program napretka i preporoda Imotske krajine» ugledala svjetlo dana. Objavljena je kao stručni rad u jednom «Zborniku radova» s hrvatskog kongresa o ruralnom turizmu. Prije desetak godina isti rad ponudim tadašnjem gradonačelniku grada Imotskoga, rekavši mu: «Ovaj moj rad darujem gradu Imotskom, bit će mi drago ako možete šta primijeniti u Imotskom, to je moj dar, ne tražim nikakvu naknadu, ja ću vas nazvati, pa ćete mi dati vaše mišljenje. Nazvah barem dvadesetak puta i kraćim i dužim vremenskim razmacima, nikad više ne dobih gradonačelnika, jer je uvijek bio zauzet, ili izišao ili je van Imotskoga. Bio sam uporan. Isti taj moj rad ponudio sam načelnicima imotskih općina. Nikad od nijednog načelnika nisam mogao dobiti odgovor. I tako moj «Napredak i preporod Imotske krajine» niti je napredovao, a niti se Krajina preporodila.
Ovdje moram biti pravedan i zahvalan načelniku Zmijavaca Miroslavu Karoglanu, što su me toplo primili i nesebično mi pomogli u pisanju rodoslovlja Zmijavaca. Svi su bili pri ruci i načelnik i Mirko, Monika, cure na praksi i posebno Mijo Milas. Od srca hvala!
Pričao sam o mojoj «pomoći» Imotskoj krajini s nekim Splićanima, Imoćanima pa i mojim Zmijavčanima. Rekoše, da ima jedna poslovica, da više vrijedi milimetar vlasti nego kilometar prava, a pošto ti nemaš ni milimetra vlasti – zaboravi! Jedan se sjeti, da su uskoro izbori za lokalnu vlast, kandidiraj se, možda dobiješ milimetar vlasti. Kao što vidite – meni ne treba vlast kao vlast, ali bez toga ne mogu pomoći, a ja želim pomoći upravo Zmijavčankama i Zmijavčanima, a i sebi jer znam, imam iskustvo i znanje, a sve skupa na dragovoljnoj bazi.
Neki Vas kritiziraju zbog Vaše dobi. Želite li im nešto poručiti?
Sadašnji predsjednik Amerike, koji je nedavno izabran je moje godište i upravlja s trista milijuna Amerikanaca pa, valjda, mogu i ja s vama tisuću i pol Zmijavčanki i Zmijavčana.
Jeste li u ovoj priči sami ili imate krug suradnika. Izlazite li na izbore s listama za vijeće i ukoliko izlazite tko su ti ljudi?
U zadnje vrijeme pričam često sa Zmijavčankama i Zmijavčanima, pričamo i o izborima i o mjestu načelnika, o životu u Zmijavcima i o životu izvan Zmijavaca, usput svi kažu da će svi glasati za mene za načelnika, a ako i ne glasaju, ja ću opet s njima pričati i smijati se i na svoj , ali ponekad i na njihov račun. Postepeno ih upoznajem s mojim programom, ali nisam među njima tražio suradnika. Neću imati listu za vijeće. Volim biti vuk samotnjak, ali poštujem dostojanstvo svih. Dakle, moji su suradnici sve Zmijavčanke i svi Zmijavčani.
Možete nam reći, što muči Zmijavčane odnosno koji su problemi Zmijavaca i na koji biste ih način rješili?
ZMIJAVČANKE I ZMIJAVČANI!
POHLEPA I JAGMA «Daj odmah i sad, bez obzira za druge, za zajednicu i javno dobro – Prva i osnovna poteškoća u razvoju i preporodu naših Zmijavaca.
Naše selo i općina Zmijavci ima dovoljno dobara za svako svoje čeljade, za svakog iseljenog Zmijavčana, ali nema za pohlepu za tuđom imovinom, za imovinom državnih hrvatskih poduzeća, za nezakonitom mirovinom, za nezasluženom pomoći, za lagodnim životom od strane bivših političara, moćnika i novopečenih bogataša, mafijaša, običnih lupeža, koji su i tijekom domovinskog rata isto ili još gore nastupali prema hrvatskoj imovini. Nažalost takvih lupeža bilo je i u vrhovima državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, pa tako i vlasti u našim Zmijavcima. Ne smije se zaboraviti, da je pohlepa zahvatila i jedan dobar dio obične čeljadi naših Zmijavaca.
NESPOSOBNOST; NEOBRAZOVANOST; KORUMPIRANOST; NERAD; BEZ PROJEKATA, POSEBNO BEZ EU-PROJEKATA; NEPOVJERENJE prema vrhovima državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, pa tako i vlasti u našim Zmijavcima. – Druga grupa osnovnih poteškoća u razvoju i preporodu naših Zmijavaca. Nažalost sve ovo vrijedi i za grad Imotski i za cijelu Imotsku krajinu.
Posljedice «Pohlepe i jagme», nesposobnosti, neobrazovanosti, korumpiranosti i nerada, bez projekata za proizvodnju u industriji, poljoprivredi, turizmu, kulturi, sportu, a posebno EU projekata imaju katastrofalne posljedice:
1. Uništeno je nekoliko tisuća proizvodnih radnih mjesta u Imotskoj krajini
2. Oprema i drugi materijalni ostaci pogona, tvornica, administrativnih zgrada prodani budzašto, pokradeni, raznešeni
3. Istodobno je nastala pomama i jagma za novootvorenim radnim mjestima u državnim, županijskim, gradskim i općinskim službama i po babu i po stričevima i po strankama, sa sumnjivim diplomama i školama, radnim navikama i sposobnostima
4. U isto vrijeme pohlepa i trka za nezasluženim privilegijama je nastavljena
UPIS VLASNIŠTVA U ZEMLJIŠNE KNJIGE I KATASTAR je poseban problem.
Samo jedan mali dio, kažu oko 3 do 4 posto zemljišta i kuća u Krajini ima poznatog vlasnika i upisani su u zemljišne knjige i imaju u vlasništvu svoje cjelokupno imanje, kako vole kazati «jedan kroz jedan». Općepoznata je činjenica, da se kuća ne može podizati od krova, nego od temelja, ali isto tako nije moguće baviti se seoskim turizmom, ni bilo kojim obrtom bez čistih papira o vlasništvu. Čisti papiri su temelj svega. Tek nakon njih mogu se dobiti dozvole za građenje, za upotrebu, za bavljenje raznom djelatnošću.
Ovo je danas najveća boljka naših Zmijavaca i cijele Krajine i najveća prepreka u razvoju Zmijavaca i cijele Krajine. Zmijavčani i drugi Krajišnici skupa s općinskim i gradskim vlastima moraju iznaći najbezbolniji način s županijskim i republičkim vlastima, te geodetskom upravom da Zmijavčani i drugi Imoćani postanu vlasnici svoje zemlje i kuće i svojega imanja. Bez vlasništva napretka nema – sve je uzalud (i dobre ideje i planovi i nacrti i projekti).
Danas je upis vlasništva u zemljišne knjige vrlo skup, mukotrpan i dugotrajan, jer dosadašnji naraštaji i njihovi nasljednici nisu upisivali redovito nasljednike u zemljišne knjige, tako da se često puta na jednoj istoj parceli može naći do 40 ili 50 raznih vlasnika. Jedan dio vlasnika je već davno umro, jedan dio iselio iz Imotske krajine. Za upis potrebno je pronaći geometre, odvjetnike, žive upisane vlasnike, predstavnika umrlih ili iseljenih vlasnika, izjave svjedoka susjeda čestice. Postupak vode sudovi. Ako se pogleda brzina kojom danas sudovi upisuju vlasnike onda bi cjelokupno vlasništvo bilo upisano tek za nekoliko stoljeća. Poznat je jedan primjer iz prošlosti, koji ima neke sličnosti sa stanjem zemljišnih knjiga u Imotskoj krajini. Naime, kad je stara Austrija okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. raspisala je natječaj u cijelom carstvu za najbolje mjernike i vrlo brzo stotinu i više mjernika stiže u Bosnu i Hercegovinu, premjeriše brda i planine, polja, rijeke i jezera, te gradove i sela i upisaše vlasništvo istih za godinu dana. Može se odmah postaviti pitanje: «Zar ćemo, stvarno, uz današnji razvoj nauke i tehnike, uz računala, Internet i neslućeni razvoj informatike morati čekati stoljeća, da bi se Zmijavci i Imotska krajina upisala na onoga, koji je i onako vlasnik te Krajine i Zmijavaca. Još jedanput primjer iz stare Austrije: Sadnja duhana počela je 1884. Stalno se povećavao broj sadilaca, a istodobno i čestice zemlje pod duhanom. Ubrzo je duhan zahvatio više od polovice obradive površine cijele Imotske krajine, izuzev Imotskog polja. Pošto je duhan spadao u «državni monopol», bilo je neophodno popisati sadnice duhana na svakoj čestici. Došli bi filanci (žbiri), pobrojili bi duhan i mastiljavom ili tintanom olovkom ispisali na tabli drvenoj, koju je vlasnik na taklji prišio na svaku česticu i ispisao na njoj svoje ime i prezime, nadimak i naziv čestice. Podatke s tabele unio bi u svoje spise. Kasnije, kad duhan poodraste , fllanac opet dolazi na parcelu, pregledaje koliko bi moglo biti duhana i to upisuje na tabelu i u svoje spise. I tako svake godine. Jedino tehničko pomagalo bila je tintana olovka, tabla na taklji i papir. Dodajmo tome, da je velika većina pučanstva bila nepismena. Potrebno je hitno zatražiti pomoć države, da uredbama ili zakonima pojednostavi postupak uknjižbe, da se smanje dažbine na uknjižbu (državi, geometrima, odvjetnicima) ili da ta davanja država kreditira bespovratnim kreditima onima koji sada žive u Krajini i onima koji se žele vratiti živjeti u Krajinu, da se vrijeme čekanja uknjižbe drastično smanji. Uknjižba vlasništva je preduvjet svega. Ovi «Dani iseljenih Zmijavčana» će potaći iseljene Zmijavčane i Imoćane, a i domaćine da zajednički srede uknjižbu, a to bi bio i najveći doprinos početku napretku Zmijavaca i Krajine, koji bi mogao, barem djelomično, zaustaviti iseljavanje Imoćana i potaknuti povratak iseljenih.
Usporedo s rješavanjem vlasništva može se početi:
PROJEKTI, PROJEKTI …
1. Izrada projekata za obnovu starih kamenih kuća, kužina, litnjih kužina, konoba, pojata zidina u izvornom obliku ili pak izrada istih projekata za gradnju novih objekata, ali u starinskom izgledu i načinu izrade. Isto tako potrebno je imati projekte za smještaj domaćih životinja: konja, magaraca, krava ovaca, koza , zatim torove za svinje, kokošinjce
2. Ozidati porušene suhozidine, a prema potrebi podignuti nove na stari izvorni način, a betonske zidove obložiti punim kamenom s jedne i druge strane, da dobiju izvorni izgled suhozidine
3. Izgraditi na potpuno starinski način nove kamene kuće, kužine, litnje kužine, pojate
4. U tako izgrađene kuće i kužine vratiti komine, komaštre, kotluše, u pojate slamu i sijeno, grm, bronzine, burila, sinije, bukare, katrige, tronošce, rave, naćve, sprtve, stapove, čanjke i čanje, drvene kašike, u konobe drvene bačve, u dvorišta kukulje, lišnjake, plaste itd.
5. Obnoviti stare mlinice i ručne kućne kamene mlinove
6. Izgradnja akvarija i terarija, ribogojilišta, žabogojilišta, rakolovišta te zooloških vrtova za domaće životinje, kućare po brdima i brežuljcima za domaće životinje
6. Nabaviti domaće životinje: Neki će nabaviti volove i volovsku zapregu, drugi konje i konjska kola, treći magare, mazgu ili mulu, neki kravu, nekoliko ovaca, kozu, svaka obitelj desetak kokošiju i pijevca, neki patke, guske ili purane i tuke drugi će nabaviti pčele, kuniće, netko će pokušati sa dudovim svilcem. Po mogućnosti nabaviti starinske vrste životinja
7. Zasijati starinsku pšenicu (brkulju), ječam, zob, proso, bar, sočivicu, slani grah, u polju starinski kukuruz zvani zubonja, u brdu posijati kukuruz cinkvatin, slani grah, sočivicu i slične biljke
8. Neki bi mogli zasaditi i duhan, kojim su se Imoćani uspješno bavili skoro stotinu godina u prošlosti i sigurno znaju sve tajne njegova uzgoja, naravno, za sadnju duhana potrebne su posebne dozvole.
9. Gostima poslužiti starinska jela neposredno iz prirode bez upotrebe hladnjaka: pura, kaša od pure, začinjena pura, kukuruzni kruh, pšenični kruh od domaće pšenice samljevene u vodenoj mlinici ili ječmeni kruh pripremljen na isti način ili pak pomiješani pšenično ječmeni kruh i slično.
10. Jela od svježeg mesa, kojeg nije ni vidjelo hladnjaka. Povrće i voće ubrano istog dana. Svježe mlijeko i mliječni proizvodi, bez upotrebe hladnjaka.
11. Postoje uvjeti za uzgoj žaba, rakova, ribe, puževa
12. Urediti kupališta na Vrljici i njenim pritocima
Na taj način oživjet će stari alati i zanati, običaji i druženja.
SVE OVO NABROJANO BILO BI NAMIJENJENO SEOSKOM TURIZMU!
Drage Zmijavčanke i Zmijavčani ove gornje retke ne smijete nikako shvatiti kao povratak životu, kakav smo mi Zmijavčani imali prije 50-60 godina. Sve ovo nabrojeno i ostvareno ima smisao, samo onda, kada postane široka ponuda seoskom turizmu sela Zmijavci. Vratiti se prirodi radi suživota i sklada s prirodom, ali istodobno radi suživota i sklada s modernim i globalnim životom.
Sve ove pripreme su dragovoljne. Ovisit će o spoznajama svake obitelji o korisnosti, o materijalnim obiteljskim prilikama, a najviše o sazrijevanju volje kod vlasti Zmijavaca, Imotskog i Imotske krajine te države Hrvatske
Uz sve, vratiti se pedesetak i više godina unatrag i nastojati današnji način života prilagoditi onom načinu života¸(u suživotu i skladu s današnjim životom i prilikama) i takav način, starinski ponuditi našim gostima za vrijeme njihova boravka u Zmijavcima i Krajini kao dio turističke ponude.
Kako komentirate trenutnu vlast u Zmijavcima? Što po vama rade dobro, a što loše?
Cijeli sam život bio, a i danas sam kritičan prema svakoj vlasti, ali danas sam odlučio iz nostalgičnih razloga pokušati sagledati ovu sadašnju vlast, ali i uzeti u obzir sve ono što je do sada moglo djelovati ili još djeluje na ponašanje, uspjeh ili neuspjeh našeg načelnika, donačelnika, tajnika, ostale službenike, vijećnike i ostale, koji predstavljaju određenu vlast. Dakle, postavljeni ili su izabrani na vlast u jedinstvenim povijesnim okolnostima u tek stvorenoj državi i tek stvorenoj općini, bili su pioniri u poslovima općinske vlasti. Znanje u vođenju vlasti bilo je oskudno, a iskustvo nikakvo, a narod ko narod, Zmijavčani ko Zmijavčani, znaju, brate, biti jako naporni. Ja sam uvjeren, da je načelnik sa svojim ljudima imao i ima poštene i ljudske namjere u upravljanju općinom i radili su to na jedan kulturan i odgovoran način. Ali bila je tu i jedna druga vlast, bolje reći paravlast, čije su namjere bile nepoštene, lešinarske i lupeške, koje su isti zaogrnuli u stranačke boje i svoje velikohrvatstvo, a imali su veze i potporu u vrhovima države. Takvi su sprječavali normalan razvoj općine i nanijeli ogromnu štetu općini Zmijavci. Nažalost, naš načelnik nije se mogao toj «Sili» suprotstaviti.
Načelnik sa svojim suradnicima uspio je od svojih Zmijavaca napraviti mali grad ili bolje rečeno uređeno i moderno naselje, koje lijepo izgleda, umiveno i začešljano sa svim mogućim sadržajima što trebaju takvom naselju. Zmijavci više i nisu selo, a to smatram pogrešnom i lošom stranom u radu lokalne uprave, ali na te odnose i suradnju između sela i grada, tradicije i svakidašnjice djeluju i drugi čimbenici, na koje naša lokalna vlast nije imala jači utjecaj. Izostala je veća suradnja lokalne uprave, crkve i škole, a prevelika suradnja sa političkim strankama i drugim političkim i «menadžerskim» «veličinama» imala je sigurno negativan (blago rečeno) utjecaj na rad i razvoj općine Zmijavci.
