Imotska krajina Medij s iskustvom
Zagrebački pjesnik Tomislav Domović napisao je više pjesama posvećenih književniku Petru Gudelju. Jedna iz novog mu rukopisa objavljena je u Matičinu dvotjedniku Vijenac, broj 817, 3. srpnja 2025.
Oda plemenitom gospodaru zmija
Zaobiđeš li njegovu kuću srest ćeš ga na poskokovim stazama,
od ljudskog otrova spravlja serum za zmije
Znamenit je, doskora će zimski putnici svraćati po recept za pjesmu
a on će tajnu i sokolove približiti onome
tko pomakne Svetog Juru pedalj bliže zvijezdama
ili tko žilom masline stegne jezik i iskamčenom kapi ulja slabovidnima ulašti mrene
Petar G. odavno prevrće riječ, stavi krv pod majčin zagovor, izleti golubica
Poput šaptača ždrebadi razgovara s tenkovima, vukovima
i kamenom što je otresao sol na Kalimegdanu
otpavši s cipele, otkotrljavši se iz podbiokovskog oka
Njegovi uzleti počeli su u prvim imenicama,
zgrušanu mlijeku i oporoj suzi stisnutoj pod zub
Nastavljaju se u snu, u kukama s kojih kurjaci otkidaju zimu a čovjek proljeće
Traju ti uzleti, jednostavan je način na koji pomiče planinski vrh u morski plićak:
spusti dimljeno meso u podvarak slanih otoka,
zamiješa djevojačku ciku s ozbiljnošću raspuklog hrasta,
uskovitla jezik opleten ovčjom vunom,
proboden iglama zvijezda,
rupičaste ornamente u ustima popunjava dimom i sirutkom
Sprema se ostaviti sliku u koju možeš ući (iako nisi povisio Biokovo)
i slušati kako odjekuje nakovanj
i kako njišti pastuh pušten u trk niz razbijena gradska stakla
TOMISLAV DOMOVIĆ
