Aforizmi Milana Ivkošića
Crtež: AI
Odlaskom Milana Ivkošića (1947. - 2025.) hrvatsko novinarstvo izgubilo je jednog od svojih ponajboljih pera koje je hrabro, otvoreno, duhovito i vrckavo komentiralo sva aktualna društvena, politička i ina događanja u Hrvatskoj i izvan nje. Imao je svoj prepoznatljiv polemički stil, stilski moćnu rečenicu u kojoj su se gnijezdile i aforističke, ali i lirske i mudroslovne misli i opažaji.
Više je godina subotom u Večernjem listu objavljivao svoju dnevničku kolumnu Tjedna inventura, neke je ispisivao i u zavičaju, gdje bi uglavnom ljeti dolazio odmarati se i puniti duhovne akumulatore za nove jesenske novinske ubode. Pisane iz nacionalnog, desnog kuta, njegovi tekstovi nisu se sviđali aktualnim vlastonoscima, ni ljevičarskom miljeu.
Bio je iznimno duhovit pa su za njegov život i zanat vezane brojne anegdote, a jednu je ispričao i prijatelju Nikoli Kujundžiću: U jednom sam nadnevku tugaljivo zapisao da i Zmijavci, kao i većina napih brdskih imotskih sela ostaju sve praznija, nema nitko od mladih da brine o starim kućama i okućnicama, spomenuh susjednu livadu do rodne mi kuće kako je zarasla u veliku travu, nitko je nije pokosio već više godina. I nakon dan-dva sjedim u hladovini pod orahom, pred rodnom kućom, i zaustavi se pred njom jedan automobil, iz mercedesa zadarskih registracijskih tablica iziđe neki čovjek i upita me gdje je kuća Milana Ivkošića. Kažem mu da sam to ja, a on iz prtljažnika izvadi trimer kosilicu i reče: Ma jučer sam čitao da ti je velika trava kod kuće pa sam evo doletio da ti to pokosim!
Milanove novinske komentare trebalo bi iznova čitati, na njima učiti, jer ih neće vrijeme sve progutati i odbaciti u zaborav, neke njegove prosudbe o nama, nažalost, ostat će vječno aktualne. Iz njih sam povremeno, kao u kasnoj berbi, trgao neke biserne misli koje i samostalno mogu zaživjeti kao aforizam, imajući svoju literarnu i umjetničku gradaciju. Bilo je tu i stihova, pravih epigrama. Evo malog izbora:
* * *
Književnost je uvijek ono što ostaje za čitanje.
*
Režirana nevinost jednako je sumnjiva kao i njezina žrtva.
*
Kult ličnosti i kult stražnjice uvijek su bili prirodni saveznici!
*
Koliko hrvatski političari drže do čovjeka u sebi, toliko drže i do ljudi oko sebe.
*
Što zasluži uspomenu na zemlji, zasluži i da se prenese na nebo.
*
Tko ne traje iznutra, nema mu spasa izvana!
*
Kad se ugledom štite laži i lažima se štiti ugled.
*
Humor nije nijekalište, u njemu se opstaje.
*
Pomuškarčivanje žena i feminizacija muškaraca ne vodi ravnopravnosti, nego brisanju spolova.
*
Ima ozbiljnih situacija u kojima je bolje ne učiniti ništa nego pokvariti sve.
*
Jugoslavija iz nas izlazi mnogo teže nego što smo mi izašli iz nje.
*
Kad se iz zavičaja ode, nikamo se više ne stigne!
*
Umjetna sperma ne prethodi kolijevci nego lijesu!
*
Vjerujte Bušiću, a ne udbušićima!
*
U ideološkim ratovima uvijek prežive – nekrofili!
*
Ne temelji se više Europa na glavama vođa kakav je bio Charles de Gaulle. Nego – na glavićima poput Sarkozyjeva!
*
Ustani Or-bane, Hrvatska te zove!
*
Profit strancu, dug Hrvatu.
*
Sužavanju granica slobode pridonose i oni o čijoj je slobodi zapravo riječ. Oni za svaki slučaj pritežu svoje okove.
*
Hrvatska se stalno opravdava za zločine NDH, posebno pred zapadnim nacijama koje sjede na nuklearnom oružju i u čijim temeljima kulture leže uništeni cijeli narodni identiteti i civilizacije.
*
Lijeve i desne hrvatske političare povezuje strast za vlašću i pohlepa za novcem.
*
Hrvatsku vode narkomani. Ovisnost o politici mnogo je važnija od politike kao brige za zajednicu.
*
Ljudi koji ne vjeruju ni u okruglu Zemlju ni u let na Mjesec, čuvari su posljednje čovjekove dobrote.
*
Nevolja je Hrvatske što su je u demokraciju poveli ljudi opterećeni i pobjedom i zlom učinjenim nad njom. Njima je represija 'u krvi' kao što je bila 'u krvi' dijelu ustaša. Hrvatsku uspješno mogu voditi samo novi Hrvati, demokrati, inače će uvijek upadati u stare stupice.
* * *
ZDRAVKO TOMAC
Kukavan sam, neka moć me samo štiti!
Moć crvenoga đavla il' ma kog!
Kad mi karijera završi u riti,
Obraćenik tad sam - i štitit će me Bog!
TOMISLAV DRAGIČEVIĆ
O vremena stara, kad običan bjeh!
I ne slutih što će donijet' život klet!
Da predsjednik budem - pune me k'o mijeh
Samo zato što sam Savke slavne zet.
FABER (iIi KARAMARKO)
Još ne otkrih ništa, a1' sam spreman
Suočit se sa zla svakom vrstom
Čekajući u koju mi neman
Stipe ili Ivo upru prstom.
SANJA DOLEŽAL, MILE KEKIN
Beograd nas sretan zasu cvijećem
K'o tenkove! I na skupu većem
Tu smo - kada Srba bude gušće
Sanji Gazimestan - Mili ušće!
USTAŠKA ZMIJA
Ustaški poskok? Ni gušter nije!
Izmisle ga za priliku svaku.
Al' čuvaj se partizanske zmije
Što glavu ima na Pantovčaku!
KLAVIR I GANGA
Gle, gle! S Rojsom me hoće trampiti!
Isto im jamiti i zampiti!
Al' lopov što glazbom se odijeva
Nije k'o lopov što gangu pjeva.
Crtež: AI
