Antonija Gudelj o Božićnoj izložbi

BOGU


“Tražih Te u beskrajnim
Prostranstvima Svemira
U kozmičkim moćima.
I mjesec me motrio
Kako u obasjanim moćima
Otkrivenje prosim.
A ne znadoh
Da Te trajno u srcu svome
Ko najljepšu bajku
Nosim.”


S. Marija od Presvetog Srca



Božićna zora – tihe noći – alegorijski naš pravi svemir je mistično nastanjeni prostor čudesne Dalmatinske zagore koja u sebi nosi bit pojma našeg identiteta, našeg kulturnog naslijeđa.
Mitsko i religijsko imotsko sjećanje s imaginarnim postignućima, čudesne velebne prirode, jezera, rijeke, planine, polja, koja se vječito veže u svim umjetničkim, ptičjim lebdjenjem krila, protkanim maštarijama ili snovima, pružaju duboko nadahnuti, čuvstveni, taktilni prostor prema našem ognjištu, bogate kulturne baštine imotskog kraja.
Malo, ali velebno pitoreskno i pitomo mjesto u Dalmatinskoj zagori, koje je duboko skrivena u prostoru na visini osebujnog brežuljka, podsjeća nas da je nemoguće razdvojiti sjećanje i maštu, koju nam stvaraju zajedništvo uspomena, na poljima književnosti, duhovnosti i umjetničkih slikarskih, kiparskih i grafičkih djela u ovim prostorima naše imotske etnografske kamene čvrstoće.
Božićna interpretacija nam stvara kulturološku vrijednost postizanja sreće da nalazimo utjehu oživljavajući uspomene našeg duhovnog postojanja.
Ako je kuća – jaslice naš prvobitni štit od vanjskog svijeta, tada prakticiramo spoznaju duhovne vrijednosti našeg sakralnog motrišta.
Vizualizacija imotskih slikara s određenim predloškom sastoji se od konstitutivne komponente, nepokretne, pokretne, čvrste, geometrijske, ljudske, prolazne, nestalne, žive, koja olako i često svoj individualni status mijenja i tu je isti korijen njihovog stvarateljskog doživljaja. Tu je isti temelj njihovog stvaralačkog umijeća i kreativnosti.
Da bismo razmatrali stereotipe našeg mističnog ognjišta, naša zvijezda vodilja „Duh u svemiru“, djelo s. Marije, klarise, koja nam obasjava kuće iz sive sjene te na čudesan način odzvanja i ispunjava, sjedinjuje ljude Božjom povezanosti i tako nas sjedinjuje u Božjoj naravi, duhom i dušom, što i predstavlja ova tematska, skupna izložba.
Imotskim slikarima je svojstvena duhovna raznolikost likovnog izražavanja u klasicizmu, ekspresiji, impresiji, apstrakciji i nadrealizmu. Opuštena božićna atmosfera zajedništva nam poprima bogatu raznolikost i različitost boja u imaginarnom izričaju.
Uz veliki bogat i sakralni opus tematike, izložba nam pruža dodatni motiv u apstraktni božićni ugođaj, jer po važnosti simbolike tih raznih sadržaja nosi u sebi svojstveno ambijentalno djelo. Dakle, svaki sudionik, imotski slikar nosi svoju zvijezdu koja će se uvijek prezentirati na svojstven način. Majka priroda pruža tihu noć ispod bora, gdje se taktilno razvijaju mirisi, okusi i opipi sa raznim čarolijama lišća, slame i topline jaslica.
Oni su naš štit i naša sigurnost i nadasve naš čuveni i uvijek poznati identitet, imotske etnografske kulturne baštine.