Druga zbirka pjesama Nedjeljka Ćapina
U izdanju Ogranka Matice hrvatske u Imotskom objavljena je zbirka poezije Svjetlo na vodi autora Nedjeljka Ćapina, rođenog 1962. godine. To je druga zbirka stihova pjesnika iz Podbablja Gornjeg koji je 1998. objavio svoj prvijenac Lijepa kao more. Predgovor i pogovor knjizi sa sedamdesetak duhovnih, zavičajnih I ljubavnih pjesama napisale su Divna Šusić i Dragica Zeljko Selak. Objavljujemo tekst profesorice Divne Šušić.
DUŠA SE PREDAJE BESKRAJU
Kada netko tko je autor vrlo uspješne zbirke pjesama „Draga kao more” odluči opet progovoriti stihom, poslije desetljeća tišine, onda je to dovoljan razlog posegnuti za novom knjigom poezije Nedjeljka Ćapina naslovljenom „Svjetlo na vodi”. Činjenica da je jedna davno objavljena zbirka bila dovoljna da pjesnik uđe u antologiju „Imotska nova lirika” dodatno govori o vrijednosti Ćapinovih stihova.
Nova pjesnička zbirka iskorak je i u tematskom, i u doživljajnom, i u kvalitativnom segmentu. Tematski svijet njegovih stihova seže od ovozemaljskih do astralnih motiva. Plavetnilo neba, zvjezdani sjaj, duša koja se „u treptaju oka predaje beskraju”, šimićevski traži smisao postojanja:
Obavijen korom naranče
Mjesec tjera
Zvijezde
U visine
Moja zvijezda sama
Sama
Daleko
U visinama
(Između neba i zemlje)
Plava boja Šimićeva hercegovačkog neba ista je ona koju je u svome Podbablju gledao Nedjeljko Ćapin odrastajući i živeći pod tim nebom. Njegove pjesme su najčešće lirske minijature jer ljepota podneblja, ali i zgusnutost osjećaja ne traži puno riječi. Onaj tko minimumom jezičnih sredstava umije iskazati maksimum sadržaja, kao pjesnik Ćapin, najbolje se izražava upravo haikovski zbijenim lirskim minijaturama:
Dok snivaš pod plaštem
Bijelog mjeseca
Nebesa su tvoje uzglavlje
(Ruža u snijegu)
Opčinjenost trenutkom ili najjednostavnijim svakodnevnim sitnicama upotpunjava opčinjenošću dugom hrvatskom poviješću. Domovina je za njega temelj postanka i opstanka, ona u pjesniku progovara „snagom gromova”. Pjesnik priziva neka davno prošla vremena, oživljava slike prošlosti i idiličnog života na selu tugujući za domom koji to više nije:
Zagrljeni tamnim
rukama noći
ostaci doma
tonu u magli
(Napušteno selo)
Ljubav kao pokretačka snaga svega što ga okružuje „zaštićena je krilima anđela”, a smisao svoga postojanja pronalazi u Bogu jer „želi koračati koracima” Njegovim... Ovdje ne završava tematska raznolikost koja svoju puninu dobiva tek u dubini pjesničke doživljajnosti i osjetilnosti. Snagu proživljenog upotpunjava sugestivnošću i slikovitošću. Bogatstvo stilskih izražajnih sredstava koje se kreće od raskošnih epiteta (rosni pupoljci cvijeća), preko snažnih personifikacija (zemlja progovara snagom gromova) do kontrasta noći i svjetlosti, bjeline i tame, glasa tišine. Njegovi su kontrasti kao i život; u jednom trenutku moćni i snažni, da bi u sljedećem trenutku pokazali svu ljudsku slabost i ranjivost.
Nastojanje Nedjeljka Ćapina da svu snagu pjesničke imaginacije čitateljima predoči standardnim hrvatskim jezikom u prvom trenutku iznenađuje jer smo naviknuti vezati zavičajne motive uz lokalni idiom. Tim nastojanjem njegove pjesme postaju otvorenije širem krugu čitatelja.
Ako je smisao poezije približiti se što većem broju ljudi, onda se nadam da će zbirka poezije Nedjeljka Ćapina optimistična naziva „Svjetlo na vodi” pronaći put do čitatelja koji će se, pijući na izvorima stiha, obogatiti. Od sada i dovijeka – kako kaže naslov jedne od njegovih pjesama.
Divna Šušić, prof.
