Gastarbajterski zapis: Iz Like u Hercegovinu i natrag
Nekoliko dana smo ovdje zatim produžujemo u Imotski, - kaže moja žena susjedu u Gorskom kotaru.
Aha, malo u Hercegovinu, komentira susjed gledajući pri tome u mene - krivca, i potom, nekako
suosjećajno u moju suprugu. Pa, sretan vam put! Oprašta se od nas susjed iz Zagreba koji
povremeno dolazi vikendom kositi travu, obrezivati voćke, rezati živicu, braniti se od šume koja
svake godine sve više prijeti i primiče se kući kao da ju želi progutati.
Što se prirode tiče, ni u Imotskom nije ništa bolje, trava oko kuće skroz podivljala, što u prijevodu
znači tri dana intenzivnog fitnessa s trimerom plus kosilica, motika i još mali milijun stvari koje
nas čekaju kad dođemo svojoj kući na - odmor!
Što se (ne)poznavanja zemljopisa tiče, u mom kraju i zavičaju stanje je zapravo vrlo slično onom
u GK. Otprilike, niti znate vi za nas, niti mi za vas. U prvim godinama dolaska (sada smo oboje
već odustali od ispravljanja), na pitanje od kuda je nevista, ona bi odgovorila iz Gorskog kotara,
na što bi većina kimnula i malo zatim pitala kad ćemo opet natrag u Liku???
Dobro, prije se nije puno putovalo, ali i Imoćani i Gorani koji su putovali bili su galantari koji su se
vjerojatno susretali po Češkoj, Njemačkoj, Austriji… ogledala, pomadice, nožići, britvice…
I kada smo kod Njemačke, poznavanje zemljopisa nam je, iz poznatih razloga, puno bolje: za
München, Frankfurt, Berlin znade svatko. No i egzotičnije lokacije nam bolje leže. Tako npr. za
Bad Mergentheim ili Pforzheim zna više Imoćana nego za npr. Skrad ili Čabar.
Bosna nam je zemljopisno bliže, ali ni tamo nije jednostavno, odnosno je, ako mi
pojednostavimo odprilike ovako: Duvno (Tomislavgrad) za Imoćane je bio centar Bosne. Bugojno
je već sjevernije, do tamo su doprli samo oni najuporniji. Dakle, nešto kao sjeverni pol iz vizure
onih koji su tamo prodavali rakiju, vino, grožđe, smokve... sve se to vozilo na kolima koje je vukao
konj, eventualno dva.
Važnost Duvna u svijesti starijih stanovnika Krajine najbolje oslikava anegdota koja se odigrala
kada je naš sumještanin doveo suprugu u svoje selo.
A, odakle si ti, nevista? - pita postariji čovjek. - Ja sam iz Laktaša, kod Banja Luke, znate dida.
- Znam, od Duvna! - odgovori on kao iz puške.
Hercegovina je nešto sasvim drugo od Bosne iako se ponekad i izgovaraju skupa, ali u primozgu
pravoga Imoćanina u Bosni je vječni snijeg i led, koji se može i otopiti na par sati, klimatski
negdje između Finske i Norveške. (H)Ercegovina, naprotiv, leži na Bliskom istoku i ima pretežno
afričku klimu.
O Gospe, draga.
Po ukazanju, neizostavno pitanje je bilo: jesi li bio u Međugorju? - Jesam, prije Gospe, - odgovori
jedan naš.
I tako Lijepom našom, stigosmo do kraja. Lijep pozdrav svima kojima su Delnice glavni grad Like,
i poseban pozdrav onima kojima Imotski leži na pola puta između Širokoga i Mostara.
Z. G.
