Imoćani u državotvornim ilegalnim organizacijama nakon Drugoga svjetskog rata

Zagrebačka nakladnička kuća AGM je 2018. objavila knjigu HRVATSKI POKRET OTPORA – HRVATSKE DRŽAVOTVORNE ORGANIZACIJE I SKUPINE 1945. – 1966. u kojoj je hrvatski povjesničar Wollfy Krašić, objavio zanimljivu temu poratnih ilegalnih organizacija mladih hrvatskih domoljuba. U knjizi se spominje i dvadesetak Imoćana koji su bili dionici tih političkih gibanja, zbog kojih su nakon otkrivanja uhićeni, suđeni te odslužili više desetaka godina kazne.

Vollfy Krašić, koji je rođen u Rijeci 1988. godine, u Zagrebu je 2000. upisao diplomski studij moderne i suvremene povijesti, na kojem je diplomirao s temom „Djelovanje dr. Ante Cilige u Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1936. do 1944.“, pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Banca. Profesor asistent je na Hrvatskim studijima u Zagrebu, suradnik Večernjeg lista i Fenix Magazina, najčitanijeg medija za Hrvate u iseljeništvu. 

“Ova monografija prvi je historiografski prilog o problematici nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i grupa u Hrvatskoj od završetka Drugog svjetskog rata do sredine šezdesetih godina. Dočim je historijska znanost do sada producirala niz priloga o dugim vidovima otpora i opozicije (Katolička crkva, križarska gerila, Hrvatska seljačka stranka), ovaj je element ostao izvan njezina interesa. Sastav spomenutih organizacija i grupa, njihova raširenost, programi i načini djelovanja te postignuća, ukazuju na to da je time učinjen znatan propust kao i da je kreiranje slike o hrvatskom državotvornom otporu i opoziciji za cijelog postojanja komunističke Jugoslavije bez uzimanja ovoga faktora u obzir manjkavo. Također, pozornost je posvećena načinima razbijanja ilegalnih organizacija i grupa od represivnog sustava jugoslavenskog komunističkog režima te tretiranju političkih osuđenika. Naglasak je stavljen na ilegalnu organizaciju Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik i spiritus movens Jakša Kušan kasnije prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata. Među brojim razlozima poradi kojih je spomenuta organizacija zavrijedila ovakvo izdvajanje jest zasigurno i taj što je u njezinu programu udaren temelj ideološko-političkom pravcu koji će se kasnije nazivati ideja o hrvatskom miru ili pomirenju, tj. potrebi suradnje nekada zaraćenih Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka na stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države” – ističe se u predgovoru knjizi.

Među hrvatskim državotvornim ilegalnim organizacijama i skupinama u poraću u petnaestak poglavlja obrađene su grupe povezane ili su djelovale nezavisno o križarskom gerilskom otporu i HSS-u, zatim Tajna organizacija hrvatske mladeži, Tajna organizacija hrvatske omladine (TIHO), Hrvatska antiboljševička akcija, Hrvatski republikanski oslobodilački pokret, Hrvatski antikomunistički pokret, Hrvatski ilegalni pokret, Hrvatski oslobodilački pokret, Hrvatska križarska organizacija – omladinska grana, Bog Ante i Hrvati, Organizacija Dane Šarića, Omladinski pokret Hrvatske, Omladina HSS-a, Veliko hrvatsko križarsko bratstvo te ostali pripadnici klera osuđeni zbog navodnog djelovanja protiv režima u sklopu hrvatskih državotvornih ilegalnih organizacija i skupina.

U poglavlju o hrvatskim državotvornim ilegalnim organizacijama od 1950-ih do sredine 1960-ih godina predstavljeno je djelovanje tridesetak skupina: Hrvatska časna legija, Partija kršćanskih socijalista, Hrvatski domovinski odbor, Demokratska stranka Hrvatske, Hrvatski oslobodilački pokret u selu Davoru, Narodni pokret Hrvatske, Hrvatski oružani pokret, Hrvatski odbor spasa, Mlada Hrvatska, Ilegalna skupina u Dubrovniku, Hrvatski nacionalni pokret, Časopis Kritika, Ilegalna skupina u Zadru, Tajna organizacija hrvatske inteligencije, Hrvatska revolucionarna mladež, Nacionalna partija Hrvatske, Ilegalna skupina u Metkoviću, Hrvatski oslobodilački pokret u Vidu, Ilegalna skupina Mate Babića u Osijeku, Hrvatski nacionalni pokret u Tovarniku, Hrvatski socijaldemokratski pokret otpora, Djelovanje nekih studenata iz Hercegovine u Zagrebu, Klub prijatelja Hrvatske, Ideje o ilegalnom radu Ivana Primorca iz Podravske Slatine, Ilegalna skupina Martina Vlahovića, Ilegalna skupina Antuna Starea i Skupina Zagreb, a najistaknutije organizacije u tom razdoblju su Skupina Tomislav, Hrvatskipokret otpora, Hrvatski oslobodilački pokret te Ilegalna „skupina” Mijatović-Gabelica.

U trećem dijelu knjige posebno je predstavljen rad Hrvatskoga pokreta otpora i njegova čelnika Jakše Kušana u Hrvatskoj te inozemstvu. Autor Krašić koristio se svim dostupnim arhivskom dokumentima, ali i osobnim razgovorima s živućim članovima tih ilegalnih protukomunističkih pokreta.

U studiji su navedeni ovi imotski sinovi koji su bili suradnici ili članovi spomenutih organizacija i skupina i upisani u arhive UDBA-e (abecednim redom): Mate Babić, Marijan Bakotić, Josip Biošić, Ante Bruno Bušić, Ivan Gabelica, Marijan Gabelica, Dinko Jonjić, Jure Knezović, Ante Kokić, Ivan Kujundžić, Ivo Kujundžić, Jozo Mikulić, Petar Milas, Ante Mršić, Anđa Rudež, Marijan Rudež.