Imotski sokolovi Velimir Đerek
Dokumentarni film o vukovarskom heroju Velimiru Đereku Sokolu „Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina“, autora Eduarda i Dominika Galića prikazuje se premijerno ovih dana u više Hrvatskih kinodvorana, a u Kinu Mediteran Imotski u tri termina tijekom studenoga – nedjelju 16. 11., ponedjeljak 17. 11. i nedjelju 23. 11. 2025., sve projekcije su u 20 sati.
Uoči Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, objavljujemo pjesmu u prozi hrvatskog branitelja Petra Vulića posvećenu vukovarskom heroju Velimiru Đereku Sokolu.
IMOTSKI SOKOL
(inačica za recital)
Branimir, Krešimir, Muncimir, Trpimir, Zvonimir… Velimir (Đerek – Sokol, junak Domovinskoga rata. Requiescat in pace Dei!)
"E, u tom je trenutku trebalo uvjeriti neprijatelja da je u Vukovaru velik broj hrvatskih branitelja, iako je to bila potpuna laž. Ali moj pametni Sokol upada i viče:‘To, lipi moj doture! Ovdje tvoj Sokol sa šest stotina Imoćana!’
Ma kakvih šest stotina Imoćana —on sam stoji! Ali panika se stvorila u neprijateljskim redovima!“— Ivan Anđelić Doktor
Tvoje ime nosi tišinu i svjetlost, svetost uspomena. Poput Vukovara — koji je gorio, ali nikada nije prestao postojati u srcima onih koji su ga branili. I voljeli.
Tvoji koraci više ne odzvanjaju ulicama, ali Tvoja nazočnost još lebdi među nama. Poput mirnog vjetra što pomiče hrastove krošnje u Vinjanima… i nosi šapat Tvojega imena kroz ožalošćenu Imotsku krajinu.
i nosi sjećanja na čelični grad pun patnji, bola i hrabrosti. Vuka i danas krišom krvari
Bio si čovjek čije riječi nisu bile tek zvuk, nego most između srca i svijeta. Čija je tišina govorila više od mnoštva rečenica.
U Tvojim očima —nježnost i snaga, smirenost i strast, smijeh i bol. Svaki Tvoj osmijeh bio je dar, svaka ruka pružena u pomoć —znak istinske vojničke veličine.
I sada, kada Te nema, osjeća se praznina. Ali i zahvalnost. Jer uopće nisi nestao.
Ti živiš —u pričama, u sjećanjima, u trenutcima kad ovaj Svijet postaje sve hladniji i luđi.
Tvoj nas duh podsjeća na dane kada je Vukovar stajao uspravno usred ruševina. Na hrabrost koju nitko nije mogao pokoriti.
Grad kojega je cijeli, dementni Svijet —posve zaboravio.
Tvoj život bio je pretužna pjesma koja ne prestaje. Elegija što odjekuje tiho, ali snažno —u srcima onih koji su Te poznavali i voljeli.
I dok prolazimo kroz beztebne dane, nosimo Tvoj trag. Jer istinska veličina ne umire. Ona postaje svjetlo koje upravlja našim koracima, svjetlo što treperi među ožiljcima grada koji nikada neće biti zaboravljen. A niti dostatno oplakan.
A jutros, na Sajmištu, neki me klinac upita: "Kako to u jednog čovjeka može stati šest stotina Imoćana?“
Nisam mu imao što reći. Samo se sjetno nasmiješih.
Jer samo jedan čovjek zna odgovor.
Sokol, naš Sokol* se, nad cijelom Hrvatskom, raskrilio svojim čeličnim krilima i srcem junakâ, kojima je Domovina čak i u smrti —na počasnom mjestu u životu.
Sve drugo su prazne priče. I najobičnije laži danas tako 'hrabrih' vojnih dezertera.
- listopada A.D. 2025.
- Dne 15. ožujka 2016. u Vukovaru je čekićem razbijena spomen - ploča poginulom hrvatskom vitezu Velimiru Đereku Sokolu. “Shrvana sam, ali moga brata ne možete ubiti!” - rekla je Rajka Mikulić, sestra našeg Imotskog sokola.
Petar Vulić
