Iz povijesti: Uz 61. godišnjicu gradnje zvonika u Drumu

Crkva sv. Ante u Drumu najveća je crkva u prostranoj župi Podbablje, a ideja o njezinoj gradnji potječe iz davne 1898. godine kada je župa imala oko 2500 stanovnika, a župna crkva sv. Luke na Kamenmostu postala pretijesna za svakodnevno obavljanje Službe Božje.
Nakon prijepora župljana o mjestu njezine gradnje tek 1928. godine postavljen je kamen temeljac za novu crkvu koja je do 1941. godine bila podignuta do krova, a u listopadu 1953. godine je pokrivena. Godinu kasnije 1954. u njoj je započela Služba Božja, a šezdesetih godina prošlog stoljeća započela je gradnja zvonika. Konačno završetak gradnje ove najveće sakralne građevine na području župe uslijedio je tek 1977. godine kada je dana 29. lipnja na blagdan sv. Petra konačno i posvećena, a sv. Petar joj je uzet kao titular. Obzirom da je crkva građena pod zagovorom i imenom sv. Ante krajem 20. stoljeća vraćen joj je prvotni titular sv. Ante tako da se u službenim spisima za ovu crkvu koristi naslovnik sv. Ante.

Slika: Planirani izgled crkve

GRADNJA ZVONIKA U DRUMU

PRIMOPREDAJA ŽUPNIČKE SLUŽBE
Nakon pet godina župnikovanja fra Nikole Bilića dana 28. kolovoza 1963. došlo je do primopredaje župe Podbablje. Novu župu u posjed je primio fra Ivan Mirković, svećenik rodom iz Kosova kod Knina koji se na području Podbablja zadržao sljedeće četiri godine. Odmah pola godine nakon primanja župe novi župnik započeo je s projektima. Nakon održanih Pučkih misija u prosincu 1963. godine, te blagoslova kuća i obitelji početkom iduće godine župnik je dana 26. siječnja 1964. za vrijeme svete mise u župskim obavijestima najavio prodaju Fratarske ograde što se među župnicima spominjalo i proteklih godina. Iako prevelikog interesa nije bilo, dio župljana ipak se odlučio za kupnju navedenog terena tako da je dvadesetak dana nakon toga na teren izašao geometar koji je ucrtavao i izmjeravao navedene parcele.

PRIKUPLJANJE I DROBLJENJE KAMENA
Nakon toga već 10. veljače iste godine župnik je organizirao akciju prikupljanja kamena za drobilicu. Naime, davna je želja mnogobrojnih župljana bila da se dovrši zvonik tada još uvijek građene crkve sv. Ante. S obzirom da je trebalo jako mnogo kamena, a da u blizini nije bilo adekvatnih primjeraka, župnik je nakon nedjeljne svete mise oglasio ovu obavijest nakon čega se skupilo 40-ak župljana. Navedeno sakupljanje kamena nastavilo se i idućih dana poglavito od 11. do 29. veljače iste godine. Kako je u tom trenutku istaknuo župnik, u skupljanju kamena najrevniji su bili mještani Podbapskih Zmijavaca (Hršćevani i dio današnje župe Zmijavci koji je tada pripadao župi Podbablje), a potom i Grubinjani koji su se istakli u prikupljanju kamena. Iz dana u dan do kraja godine prikupljeno je gotovo 200 metara kubičnih različitog kamena koji se poslije toga obrađivao.
Drobljenje kamena započelo je 10. ožujka. To jutro oko 8 sati ispred crkve došla je nova Žužulova drobilica, a oko nje svakodnevno je radilo 20-ak osoba. Drobilica je do 21. ožujka naporno odradila 54 radna sata. Nakon Velikog tjedna i uskrsnih blagdana te uslijed ružnog vremena s radom se započelo tek početkom svibnja. S obzirom da se osjetila potreba i za gradnju nove župne kuće, budući da aktualna župna kuća nije odgovarala potrebama župnika, dozvola za gradnju zvonika i kuće konačno je ishođena 14. svibnja 1964. godine. Dan nakon toga stigle su i prve vreće cementa iz tvornice u Splitu te se radilo na njegovom iskrcavanju u čemu je pomoglo dvadeset župljana iz Druma. Početkom lipnja iste godine dobrotom Pere Picukarić u Kozici kod Vrgorca nabavljen je novi Gospin kip (koji je i danas u crkvi), a dan nakon toga i potrebna daska za gradnju kuće i zvonika. Nakon proslave Sv. Ante (13. lipnja) u idućim danima je organizirano klesanje kamena za zvonik. Prvi dan na klesanju kamena radila su četvorica radnika: Luka Milas, Ivan Ćapin, Ivan Lončar i Dane Dodig. Idućih dana broj radnika se povećavao, a za voditelje gradnje župnik je odabrao Danu Dodiga i Marka Perkušića koji su poslije radili i na novoj župskoj kući.

RUŠENJE CRKVICE SV. ANTE

Dana 22. lipnja organizirano je rušenje kapele (crkvice) sv. Ante u Drumu koja je sagrađena 1900. godine u blizini župske kuće, a na njezinom mjestu danas se nalazi kapela. Crkvica je bila izrađena od dobroga klesanog kamena, šćemerena i pokrivena pločom. Duljina i širina kapele bila je 7x4 metra iznutra. Nakon što je dobro stradala od potresa 1941. godine dodatno je bila oštećena i za vrijeme potresa koji je Imotsku krajinu pogodio 1962. godine, što je u principu bio „okidač“ za njezino rušenje. Značajna je i po tome što je ponad glavnih vrata u prigodnoj ploči bio uklesan tekst: „Sveti Ante pun čudesa, moli za nas sa nebesa, vapaj sela to je ovi, kad osvanu vijek tvoj novi 1900. FRA IVAN TONKOVIĆ“. Rušenje ove kapele završeno je 28. lipnja 1964. godine.
Dva dana nakon toga započelo je skidanje velikog zvona. Naime, veliko zvono koje je teško oko 1400 kg (danas se nalazi u zvoniku te je jedno od najtežih zvona u Dalmaciji), saliveno je u Zagrebu 1932. godine, a dar je argentinskog iseljenika Jure Lončara (Lucić). Zvono je privremeno bilo stavljeno iznad ulaznih vrata, a naslonjeno na privremeni betonski zidić i unutarnji zid crkve na hrastovim gredama. Nakon toga zvono je skinuto i postavljeno na prigodno izrađenu betonsku ploču.

POČETAK GRADNJE I ZAVRŠETAK GRADNJE

Nakon višemjesečne pripreme u srijedu 1. srpnja 1964. godine stavljen je prvi kamen u gradnju navedenoga zvonika. Župnik je početkom srpnja dobio i prvog pomoćnika jer je na mjesto župnog vikara župe Podbablje imenovan mladi fra Frano Samodol tako da je gradnja zvonika dodatno ubrzana, budući da se župnik mogao posvetiti samoj gradnji. Gradnja zvonika potrajala je do jeseni 1966. godine, a konačno je završen dana 30. rujna. Tada je završen rad na kupoli zvonika koja je visoka ukupno 6 metara. Dana 5. listopada postavljen je križ za zvonik koji je napravljen od željeznih cijevi promjera 10 cm. Krakovi su mu dugi 1 m, donji krak 2 m, a pravio ga je Dane Karin iz Grubina, čime je i završena gradnja zvonika. Tijekom iste godine župnik je uselio i u novu župnu kuću (bivša zgrada općine). Te 1966. godine statistika župe izgledala je ovako:
VJERNIKA 4130
KRŠTENJA 100
VJENČANJA 37
SPROVODA 20
PRVOPRIČENIKA 63
PRIČESTI GODIŠNJE 5910
ŠKOLSKE DJECE 814 (pohađa vjeronauk 636)

PRIPREMIO: Josip Šerić