Imotska krajina Medij s iskustvom
Zagrebački glumac Goran Matović izvodi svoj poetski recital “San i ludilo” Tina Ujevića već 48 godina. 48 je i pjesama u slavnoj Tinovoj zbirci “Kolajna” iz koje je više pjesama ucijepljeno u predstavu s Tinovim autobiografskim zapisima, koje je Matović kazivao u srijedu 10. srpnja, u organizaciji KUU Ujević, prvi put na kamenom trgu ispod kapele sv. Mihovila u gornjim Ujevićima, tek pedesetak metara od rodne kuće Tinova oca Ivana. Nastup je najavila profesorica Mara Pezo kazavši da je tin i vrgorski, i imotski, i svih onih koji vole velebnu knjizevnu riječ, pozvavši sve da se baudelaireovski opajamo poezijom.
Žarkog ilinštaka, uz tridesetak Celzijevih stupnjeva u vreloj noći, kapali su stihovi na kamen, kao i kapi s glumca u mantilu dok je glumio pjesničkog barda i boema. Predstava je u protekla četiri desetljeća evoluirala, dobila vise scenskog pokreta, diše novim silnicama, prerasla je u dojmljiv poetsko-video-glazbeni izazov darežljivi muža umjetnosti. Dugo je u Matovićevoj monodrami uživo ili iz zvučnika pet Tinovih pjesama pjevao Arsen Dedić, a zadnjih godina u obnovljenoj izvedbi “Sna i ludila” na pozornici je glazbenica Sara Renar koja tijekom jednosatnog nastupa stalno izvodi zvučnu kulisu, stvara poetsku jeku, udvostručenje s Arsenom glas u pjesmama “Uhapsen u svojoj magli” i “Odlazak”, dok je sama iznova uglazbila “Igračku vjetrova” i “Notturno / Noćas se moje čelo žari”.
U čaroliji Tinovih stihova uživalo je tek tridesetak gledatelja koji su dugim pljeskom na koncu nagradili Gorana, Saru i njihovo tehničko osoblje. Matović je potom, radostan što se vraćamo vječnom Tinu, kazao da mu se taj krivodolski trg činio tako velikim, dostojnim da se na njemu govori pravi stih.
