Imotska krajina Medij s iskustvom
U nakladi udruge Stećak i Gral iz Širokog Brijega nedavno je iz tiska izišla knjiga o 150. godina Župe Kočerin. Autor je Grgo Mikulić.
Prema autoru Grgi Mikuliću, Kočerin se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1404. godine u tekstu na Kočerinskoj ploči. Bilo je u proteklom razdoblju raznih tumačenja naziva ovoga hercegovačkog mjesta koje se nalazi između Posušja i Širokog Brijega. Evo nekoliko mišljenja: prvi je Jefto Dedijer ustvrdio 1909. godine da je naziv Kočerin romanskog podrijetla; drugi je Dominik Mandić koji misli da bi ime moglo nastati po starorimskoj božici Cereri, i po njegovom mišljenju Hrvati su to mjesto zvali Cocerin, odnosno Kočerin. Ipak najbliži su nazivu mišljenja jezikoslovca dr. Mate Šimundića i Radoslava Dodiga. Tu su izvedenice koč, kočer, kotač…
Prema tome, Kočerin bi trebao značiti prostor, odnosno mjesto gdje se nalaze torovi, kočaci, odnosno štale. Naravno da se autori ne slažu oko nastanka imena Kočerin, a slično je i s ostalim imenima hercegovačkih i dalmatinskih mjesta.
Poslije ovog uvoda autor Grgo Mikulić opisuje tlo, zatim pećine, stanovništvo kroz stoljeća…
Tu su i poginuli u Drugom svjetskom ratu i poraću te Domovinskom ratu.
Što se tiče gospodarstva kroz prošlost, opisuje ga kao poljodjelski kraj s posebnim osvrtom na ratarstvo, stočarstvo, povrtlarstvo te pčelarstvo i u manjoj mjeri vinogradarstvo. U najnovije vrijeme tu je Gospodarska zona Visoka Glavica. Duhan koji se kao industrijska biljka dosta sadio, danas je gotovo nestao.
Poseban prilog je o Kočerinskoj ploči kao spomeniku, o čemu autor detaljno piše.
Mikulić nije zaboravio ni kulturu, školstvo te šport. Opisao je sva mjesta, odnosno sela ove župe. Tu su i poznate osobe iz Kočerina.
Poseban dio je posvetio Župi Kočerin koja je osnovana 1872. godine. Tu su i imena župnika i njihovih pomoćnika kroz povijest te svećenika rodom iz Kočerina.
Ovom bogatom knjigom-monografijom na gotovo 340 stranica velikog formata ilustriranoj brojnim fotografijama Grgo Mikulić je osvijetlio mnoge događaje iz prošlosti Kočerina. Time je sebi digao „spomenik trajniji od mjedi“.
Autor navodi i brojnu literaturu koju je koristio. Iz toga je vidljiv veliki trud koji je utrošio!
Kada bude bilo kada netko pisao o Kočerinu morat će zaviriti u stranice ove monografije.
Uz tekst na hrvatskom jeziku tu je i prijevod na engleski.
Iskrene čestitke autoru!
