Imotska krajina Medij s iskustvom
Prije 25 godina pisao sam o Jozi Jošku Kovaču /1900-2002/ iz Podzavelima kod Posušja. Priča je objavljena u jednom tadašnjem dnevnom listu. Prenijeli su je i drugi dnevni listovi pa je bila zanimljiva i filmskim umjetnicima. O njemu je snimljen i dokumentarni film. Tada je Joško Jozo Kovač bio najstariji konobar na svijetu. Imao je 101 godinu, a umro je u 103. godini! Kada sam došao pred njegovu kuću u Podzavelim, gostionicu Ajduk, našao sam dva starca pred kućom gdje sjede na jednom banku. Kada sam se predstavio, on mi je odgovorio da je jedan otac, a drugi sin. Moje je bilo da pogodim tko je otac a tko sin. Priznajem da sam pogriješio jer je sin stariji izgledom od oca… Joško je to svima pričao. Joško je inače živio u tri stoljeća i dva tisućljeća!
Ovih dana opet su jedne dnevne novine te neki portali pisali o najstarijoj konobarici u Hrvatskoj! Radi se o Miri Petrović iz Ploča, koja ima kafić Bolero. Nazvao sam gospođu Miru koja se rado odazvala za razgovor. Djevojački je rodom Ćurdo iz Rakitna, odnosno Poklečana. Njen otac je držao gostinicu. S mužem Stipom se preselila u Ploče 1981. i tu drži kafić Bolero od 1988. godine. I još uvijek poslužuje goste. Poimenice ih sve poznaje. Točno se zna gdje tko sjeda i pije svoje omiljeno piće. Svakog rado dočekuje i posluži. Tu se gosti osjećaju dobrodošli! Sadašnji konobari i konabarice od nje mogu samo učiti.
Dok je živjela u Rakitnu, kao i brojni njeni susjedi, srijedom bi dolazila na poznati imotski Pazar, gdje bi prodavali stoku ali i krumpir, žitarice, drva… Pošto od Rakitna do Imotskog ima dvadesetak kilometara, a išlo se pješke, najčešće su spavali utorkom uvečer u mom selu. Maja baka je držala gostionicu i tu je navraćala kada bi se vraćala s pazara, naravno, opet pješke…
Miri Petrović u poslu pomaže sin Branko s obitelji. Želimo joj da još dugo radi u ovom poznatom pločanskom kafiću i doživi 100 godina, kao Joško Kovač iz Podzavelima. To su ljudi legende!
Foto: Branko Petrović
