Imotska krajina Medij s iskustvom
Udruge “Kap” iz Imotskoga, na čelu s Vedranom Vrčićem, nastavlja promicati djelo jednog od najpoznatijih imotskih franjevaca Vjeke Vrčića (1914. – 2014.), te je nakon pretiskivanja njegovih prvih odavno rasprodanih knjiga ovih dana objavila još dva naslova. Riječ je o fra Vjekinim tekstovima koji do sada nisu službeno bile tiskane kao knjige već su računalno složene i u fotokopirnoj tehnici objavljene 1992. u malom broju primjeraka.
To je knjige “Biskup fra Paškal Vujčić” o našem slavnom fra Paškalu (1826. – 1888.) koji je bio profesor, gvardijan i definitor Franjevačke provincije u Veneciji, potom biskup Albanije, apostolski vikar Aleksandrije, apostolski vizitator Centralne Afrike, počasni predsjednik Afričkog zavoda u Parizu, vitez i komendator sv. groba u Jeruzalemu, asistent papina prijestolja, rimski patricij te posljednji apostolski vikar Bosne. Bio je u Egiptu 6 godina dok se gradio Sueski kanal (koji se gradio od 1859. do 1869., dugačak 193,3 kilometra, koji se upravo ove godine ponovno širi, i tada je podučavao djecu francuskih inženjera te je posredovao da u kupanju kanala radi i oko 3 tisuće radnika iz Dalmacije i Hrvatske, jamačno ih je bilo i iz Imotskoga). Fra Vjeko je njegovu biografiju počeo pisati za stotu obljetnicu smrti, i iscrpno je opisao njegov bogati pastoralni rad i život. 1963. godine, u povodu 75. obljetnice smrti velikog biskupa Vujčića, tada na mjestu gvardijana u Imotskom samostanu, fra Vjeko je prenio kosti umrlog Paškala Vujčića i pohranio ih u veliki hodnik između imotske crkve i Franjevačkog samostana, postavivši i prigodnu spomen ploču. Inače, fra Paškal Vujčić rođen je u Glavini Donjoj uz Adžijin kolovoz. Zanimala su ga brojna znanstvena područja, bio je i botaničar te je u svojoj rukopisnoj ljekaruši zapisao više od tisuću domaćih imena za ljekovito bilje, načine liječenja bolesti ljudi i životinja, a zapisao je i savjete kako čuvati vino.
U drugoj knjizi “Fra Ante Antić naš magistar” fra Vjeko, koji je i nacrtao naslovnicu, prikupio je pedesetak svjedočenja o tom odgojitelju franjevačke mladeži, duhovnom vođi, ispovjedniku, danas slugi Božjem. Brojni njegovi učenici i gojenci, navedeni pod inicijalima, sjećaju se fra Ante dok je bio podmagistrom bogoslova i novaka u Makarskoj, Visovcu i Zaostrogu te magistrom budućih svećenika u Makarskoj (1925. – 1946.) i u Zagrebu (1946. – 1956.). Na kraju su tekstovi o. Jerka Lovrića, prof. o. Frane Careva i dr. o. Šimuna Šipića o magistru Antiću. Otac fra Ante Antić (Prvić Šepurina, 16. IV. 1893. – Zagreb, 4. III. 1965.), boravio je na oporavku u Franjevačkom samostanu u Imotskom 1921/22. godine. U tijeku je kauza za njegovim proglašenjem blaženikom i svecem.
