Pet novih knjiga Frane Budića
Na našem portalu prvi put predstavljamo još jednog pisca, „naše gore list”.
Plodni 79-godišnji belišćanski pjesnik Frano Budić objavio je 28 knjiga beletristike i publicistike. Rođen je 5. 10. 1946. u Aržanu (zaseok Svibić, Imotska krajina), gdje završava osnovnu školu, srednju industrijsku u Belišću, birotehničku u Zagrebu i strojarsku tehničku u Osijeku. Studirao je strojarstvo u Slavonskom Brodu. Cijeli radni vijek proveo je u tehničkoj pripremi Tvornice strojeva u Belišću. Sa stihovima se druži od osnovneškole, a pjesme počinje objavljivati od 2002. Od 2006. gotovo svakog ljeta objavljuje barem po jednu knjigu, ukupno ih je 28, od kojih 20 poezije. U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Belišću ove 2025. godine objavio je čak pet novih knjiga poezije, proze i drame.
U svojim pjesmama Budić obrađuje, uglavnom u sroku, brojne motive, a osim poetskog nagnuća sve više svoju poeziju prelijeva i enigmatskim šlagom. Ove je godine „eksplodirao” književnom riječju pa je potpisao dvije zbirke stihova, dvije knjige drama te svoj prvi roman, a knjige je predgovorima popratio urednik Jozo Bogdanović.
U 12 poglavlja romana Lutanja kroz sjećanja autor se vraća svojim korijenima i opisuje život i tradicionalne običaje, ljude s netrpeljivostima, ali i empatičnošću, u jednom malom selu Dalmatinske zagore sredinom prošlog stoljeća.
U knjizi Obmane tiskane su tri drame: Sjene prošlosti, Krik i pokora te Markov monolog u kojima se kroz priče o ljubavi, izdaji i nemoći pred vlastitim slabostima istražuju najmračniji kutci ljudskih duša, isprepleću melankolične tapiserije života. U zbirci Trilogija smijeha tri su komedije: Kolektivno ludilo, Općina u oblacima i Maratonska sjednica, duhoviti dijalozi koji otkrivaju svakodnevne apsurde našeg društva kroz prizmu satire, humora i univerzalnih istina.
Iznimna je i jedinstvena Budićva zbirka stihova Slutnje u sjeni šutnje u kojoj je sabrao stotinjak pjesama u kojima se u osam ciklusa igra svim oblicima rima u katrenima i sestinama, palindromima, akrostisima, sonetima, sonetnim ali i krunskim vijencima. To je najteža poetska vrsta, sonet „na četvrtu potenciju” u kojem akrostisi magistrala 14 sonetnih vijenaca tvore novu petnaestu akrostihnu magistralu, krunu zvonjelica koju skladaju rijetki hrvatski pjesnici, primjerice Luko Paljetak, Lujo Medvidović i Frano Budić. Tiskano je i deset soneta čiji su akrostisi palindromi (obrtaljka, jednako se čitaju s lijeve i s desne strane), a zanimljivo je da je autor neke pjesme klasika hrvatske poezije presložio u novi slog i rime, pretvarao ih u prozu, ili je neke pjesme u prozi odčitao kao stihove u rimi...
Na tom je tragu ludističke igrivosti i zbirka Dvosmjeke u kojoj se pjesnik igra obrtanjem stihova, traga za istinom u suprotnostima, otkriva dvostruko lice pjesama, pa se stihovi tridesetak pjesama mogu čitati od početka do kraja, a istim slijedom značenja o u savršenstvu rima od zadnjeg do prvog stiha u pjesmi „naopačke”, a to je ponovio i u dvosmjernim akrostisima u šest soneta. „Ova zbirka nije samo tehničko čudo; ona je duboko ljudska i misaona. Kroz pažljivo oblikovane stihove, pjesnik nas vodi kroz svijet univerzalnih tema - pravde, nade, boli, gubitka i ljubavi. Međutim, njezina dvosmjerna forma nije samo igra riječi ili vježba u virtuoznosti. Naprotiv, ona postavlja pitanje: može li se ista stvarnost sagledati iz različitih perspektiva, a da pritom ostane jednako istinita? Pjesme u ovoj zbirci pozivaju nas na razmišljanje o ravnoteži i dualnostima života.” - zapisao je Jozo Bogdanović.
„Danas vam poeziju piše svatko tko osjeti tu potrebu zbog svoje osobne čežnje, ljubavi ili mržnje, pa makar i ne bilo pametno, a poeziji se ne nazire kraj. Mnogi smatraju pjesničku literaturu nekom vrstom ludila u kojem smiju napisati sve što bi im inače pribavilo svugdje luđačku košulju. Osim što je pjesničko stvaralaštvo stvar nadahnuća, postoji i ona struja pjesništva koja zahtijeva veliko umijeće i poznavanje „zanata". Kad postoji red u radu onda treba prihvatiti one projekte u kojima ponuđač može iskazati svoje umijeće za korist zajednice. Čini mi se da je u poeziji ova zemlja davno napunila svoje pelene. Usta su suvremenicima puna slobode u poeziji, ali nje zapravo nikada nije ni bilo – zapisao je Frano o poeziji, najavivši da sljedeće godine objavljuje krunski sonet Oda Luku Paljetku te da piše publicističko-dokumentarnu knjigu "Tuđman i Tito – Gospodari moći".
Frano Budić je do sada objavio ukupno 28 knjiga, od toga 20 zbirki pjesama:
1. Prvih sto - to je to (2006.)
2. inventura moje duše (2008.)
3. Posvetnice (sonetni vijenci, 2011.)
4. Sve po pet (dječja poezija, 2011.)
5. Akna (ljubavna poezija, 2012.)
6. Duge noći bez sna (krunski sonet, 2013.)
7. Novo ruho (krunski sonet, 2014.)
8. Dječji um (dječja poezija, 2016.)
9. Sonetna patrica (krunski sonet, 2018.)
10. Moj izbor (raznolika poezija, 2018.)
11. Um caruje (2019.)
12. Duge noći bez sna (drugo izmijenjeno izdanje, 2020.)
13. Ljeto valpovačko (krunski sonet, 2020.)
14. Nada u duši suzu suši (dvosmjerno čitanje, 2021.)
15. Šestine (2022.)
16. Što na um - to na drum (2022.)
17. Povijest Belišća u stihu (2023.)
18. Slutnje u sjeni šutnje (2024.)
19. Književni geniji (krunski sonet, 2024.)
20. Dvosmjerke (2025.)
Objavio je dvije knjige dramskih tekstova i prote:
1. Obmanr (3 drame , 2025.)
2. Trilogija (3 komedije, 2025.)
3. Lutanje kroz sjećanja (roman, 2025.)
Autor je i pet knjiga dokumentarnih tekstova:
1. Vatrogastvo u Bistrinama (1999.)
2. Mrtvi među živima (2015.)
3. Zamke uma (2019.)
4. Uvod u poeziju (2022.)
5. Moralna iskvarenost (2023.)
Stručne recenzije za knjige pisali su mu Lujo Medvidović, Milorad Nikčević, Luko Paljetak i Mirko Ćurić. Od Hrvatskog sabora kulture primio je dva priznanja: Priznanje za sudjelovanje na 25. susretu hrvatskih pisaca 2005. u Bjelovaru i Priznanje na 27. susretu hrvatskih pisaca 2007. (Bjelovar, Koprivnica, Đurđevac i Đelekovec). Osnivač je Književne udruge „Vers" u Belišću i Udruge za dijalog i nenasilje Valpovštine u Bistrinama. Član je Matice hrvatske.
ROĐEN POSLIN RATA
Svatko je na svojoj strani,
bandirama mnoštvo maše;
na jednoj propartizani,
na drugoj su proustaše.
Huncut praznu slamu mlati,
po tome će svi ga znati.
Reka mi je davno ćaća:
„Prste k sebi i ušuti!
Tko se, sinko, mača laća
od mača će poginuti.”
I moj ćale je u pravu;
sačuvati valja glavu.
Ja si velim, k'o u šali,
ćorava se posla mani.
Nisu meni ništa dali
Ustaše ni Partizani,
a neka mi sjaše s vràta
jer sam rođen poslin rata.
AJMO MALO ĆAKULATI
Ćakulati vole žene,
a ni muški nisu nimi.
Kad svi redom ćakulaju,
Zašto ne bi mogli i mi?
Ćakula bi sam sa sobom
svakim danom kad bi moga1,
ali samo iz dišpeta,
uzet' na zub nemam koga.
Ajmo, dok smo dobre volje;
svi su ljudi kao dica,
klevetaju, smijulje se,
iznervira ji sitnica.
Odranila nas je proja,
Iz ditinjstva to je slika.
Valjalo je imat i to:
bokun proje s malo mlika,
bogati traže mito.
Frano Budić
