Imotska krajina Medij s iskustvom
Danas, 12. studenoga, 69. je obljetnica smrti Augustina Tina Ujevića (Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenoga 1955.), velikana hrvatske poezije, barda naše lirike koji još uvijek živi i u anegdotama.
“Od pojave prvih zbirki do danas Ujević je predmet kontinuirana čitateljskog i kritičkog interesa, a prosudbu kako je posrijedi jedan od najzanimljivijih hrvatskih, ali i europskih pjesničkih opusa u XX. st., koju je donijela kritika prijeratnoga razdoblja (S. Šimić, R. Marinković), potvrđuju i književnopovijesne studije u posljednjoj trećini XX. st. (A. Stamać, V. Pavletić, D. Jelčić). Opće je mišljenje da je, premda kvalitativno neujednačen, njegov poetski opus pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti, pri čemu bogatstvom i kompleksnošću poetskih svjetova s M. Krležom dijeli položaj na vrhu hrvatskoga modernističkoga kanona.” – ističe se u Hrvatskoj enciklopediji (mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 11.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ujevic-tin>.
Mladen Vuković, donedavni urednik kulture na Radio Splitu (a i njegovatelj smijeha kao lijeka) pa, ne budi lijen, sakupio te uratke, objavio dvije knjige, a i treću će. Evo što on kaže: – Sa stihovima velikana hrvatske poezije Tina Ujevića (1891. – 1955.) prvi put sam se sreo sredinom sedamdesetih godina XX. stoljeća u gimnazijskim danima. Mislim da čak tada još nije bio uvršten u čitanke, ali sam za rođendan dobio jednu knjižicu s njegovim antologijskim pjesmama, i naravno, odmah ih naizust naučio napamet: Svakidašnja jadikovka, Igračka vjetrova, Kolajna XXI., Pobratimstvo lica u svemiru, Visoki jablani. .. Iako nisam studirao književnost, za vrijeme studija pročitao sam svih 17 svezaka Tinovih Sabranih djela, a i kasnije ih često uzimam u ruke. Mislim da nema čovjeka s gramom lirske duše koji, pročitavši neki Tinov stih, nije poželio napisati svoju pjesmu. Ali ja sam od mnogih i odustao, jer i danas držim da je do nekih Tinovih čarolija stiha nemoguće dosegnuti. Čitajući i zbirke ostalih pjesnika, primijetio sam da mnogi posvećuju svoje pjesme tom bardu koji ih stalno nadahnjuje. Uređujući šest godina dvotjednik Imotska krajina, u gradu u kojemu je 1980. podignut prvi spomenik Tinu, počeo sam prikupljati te pjesme i poneku objavio u tom glasilu koje je odlazilo i iseljenim Imoćanima na sve kontinente.
Vidjevši koliko je debela fascikla s pjesmotvorima u čast našeg barda, 2000. godine, za 45. obljetnicu Ujevićeve smrti, priredio sam prvi zbornik pjesama posvećenih Tinu parafrazirano naslovljen POBRATIMSTVO LICA U NEMIRU / PJESNICI TINU UJEVIĆU (kum imena je pjesnik Josip Margeta) u nakladi Hrvatskog kulturnog društva Napredak Split, u kojem je sabrano 160 pjesama 124 autora iz Hrvatske i inozemstva, uz dvije naknadno pronađene Tinove pjesme koje nisu uvrštene u njegova 17-sveščana Sabrana djela (Zagreb, 1964.-1967.).
Pet godina kasnije, 2005. ista meta – odstojanje pet godina dalje i polustoljetnica pjesnikova iskoraka u vječnost! Osim još jedne “zaboravljene” i naknadno pronađene Tinove pjesme, koje nema u Sabranim djelima, jedne od 4 iz ostavštine Petra Bakule, taj drugi svezak zbornika POBRATIMSTVO LICA U NEMIRU / PJESNICI TINU UJEVIĆU 2 (HKD Napredak, Split, 2005.) donosi 152 pjesme iz pera (opet) 124 autora (5 iz inozemstva), nastalih prije i poslije objavljivanja prvog sveska, a 23 pjesme su prvotisci potaknuti upravo njime. 39 pjesnika (31,45 % od ukupno zastupljenih) uvršteno je u oba zbornika. Za razliku od prvog zbornika, gdje su autori poredani abecednim redom, jer u brzini priređivanja Tinopjesmarice za desetak uvrštenih pjesnika nisam imao (niti danas znam) makar njihove najosnovnije biografske podatke, u drugom nastavku autori su poredani kronološkim redom njihova rođenja te je za svaku pjesmu naveden i podatak o njezinu objavljivanju.
Nisam vjerovao da će se tijekom godina skupiti toliko potinovljevnih poetskih uradaka, tako da je u izvan korica ostalo pjesama i za treći svezak koji mislih objaviti 2010. godine. Ali, zbog zauzetosti drugim poslovnim obvezama, u pomanjkanju pokrovitelja tiskanja knjiga, prohujaše evo 19 Ljeta Gospodnjih, a da se treći svezak nije pojavio pred čitateljima. Možda sljedeće 2025., za 70. obljetnicu Tinove smrti, objavim dvosveščani nastavak 3. i 4., koji bi obuhvatio više od 200 pjesnika s tristotinjak pjesama (opet uz poneki prvotisak), a na početku bi opet bile dvije Tinove pjesme kojih nema u Sabranim mu djelima. (Riječ je o pjesmama prvi put tiskanim u likovnoj mapi Tin Ujević / Vatroslav Kuliš: Nepoznati Ujević, Zagreb, 2006.) Toliko obilje pjesama posvećenih Tinu svjedoči da je on najopjevaniji hrvatski umjetnik, koji je često i uglazbljivan, dio tih pjesama objavljen je i na dvostrukom CD nosaču zvuka Orfejska kolajna (HKD Napredak, Split, 2000.). Pjesma Noćas se moje čelo žari (Notturno; Kolajna XXI.) uglazbljena je – prema meni dostupnim podatcima – čak dvadeset pet puta u klasičnom zborskom, klapskom, šansonjerskom ili rokerskom ozračju, što je možda i svjetski rekord (ne računajući biblijski Oče naš).
Poseban svezak bi se dao sastaviti i s parodijama Tinovih stihova, a među njima je i nekoliko lascivnih parodija, ponajviše spomenutog osmostihnog Notturna složenog u devetercu, a većinu od njih čitatelj može pronaći u mojoj humorističnoj knjizi (Mladen Vuković, Stotina istina Tina, HKD Napredak, Split, 2002.).
Čekamo 2025. Ljeto! – ističe Mladen Vuković, siguran da će njegovi novi poetski zbornici ugledati svjetlo dana i doći u ruke pravih poklonika lijepoga stiha i sjećanja na velikoga boema Tina.
U nastavku možete preuzeti obje knjige u PDF formatu (u drugom su nastavku ažurirane godine smrti autora koji su u međuvremenu, nakon 2005. umrli):
