Imotska krajina Medij s iskustvom
Naša najstarija kulturna ustanova Matica hrvatska, utemeljena 10. veljače 1842. kao Matica ilirska, a današnje ime uzima 1874. godine, imala je svoje članove u drugoj polovici 19. stoljeća i u Imotskome, što je vidljivo u godišnjim Izvještajima Matice hrvatske, u kojima su i popisi čelnika i članova u svim gradovima i manjim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Sukladno tadašnjim pravilima, Matica hrvatska je imala dva vida članstva: utemeljitelji su plaćali godišnje po 5 forinti u dva obroka, a prinosnici 3 forinte. Popis članstva počeo se objavljivati u Izvještajima Matice hrvatske za godinu… koji su počeli izlaziti svake godine s podacima za prethodnu, od 1879. do Drugoga svjetskog rata. Tako se za 1879. godinu jedini put spominju dva mjesta u Imotskoj krajini, u Imotskom status utemeljitelja ima fra Josip Lovrić, župnik u Vinjanima, a u Lovreću je prinosnik Ivan Ujević, učitelj u Lokvičićima, kojemu će se 12 godina kasnije roditi sin Augustin Josip (slavni pjesnik Tin). Sljedeće dvije godine se Imotski ne spominje, a od 1881. do 1892. povjerenik u Imotskom je ravnajući učitelj Martin Pera. Godine 1885. među Imoćanima ima 22 člana, utemeljitelj je samostanski starješina fra Jakov Lovrić, a tu su i osobe iz ostalih mjesta, primjerice fra Vicko Vrdoljak, župnik u Podbablju, ili don Ilija Ujević, župni u Zagvozdu. 1886. broji se 20 članova, 1887. – 24 člana, 1890. – 31 član. 1894. navodi se novi povjerenik obćinski blagajnik Klonimir Malić, koji će tu dužnost obnašati sljedećih desetak godina. Te 1894. godine ima 40 članova, među njima je i prva učiteljica u Podbablju Josica Kukuljica. 1885. ima 52 člana, 1886. – 65 članova, među njima i Učiona pučka u Podbablju, a status utemeljitelja stekao je pop Mate Vrdoljak iz Zadvarja. 1897. je 59 članova, 1898. je rekordnih 69 članova, kada je ponovno upisan učitelj Ivan Uljević (tiskarska greška „lj“) koji se vratio iz Vrgorca učiteljevati u Imotski. 1899. je upisano 44 člana, među njima i posjednik Ante Ujević iz Poljica, 1900. je 63 člana, a 1911. se kao povjerenik navodi trgovac Luka Milinović, a upisano je 14 članova.
U Zadru je 1862. osnovana Matica dalmatinska, koja plodno surađuje sa zagrebačkom Maticom ilirskom od 1874., a od 1911./12. djeluje unutar Matice hrvatske. Od 1936. do Drugoga svjetskog rata osnivaju se pododbori u petnaestak gradova u Hrvatskoj i BiH, a širenje Matičinih rukavaca nastavlja se od 1953., djelatnost koja posebno buja za vrijeme Hrvatskog proljeća početkom sedamdesetih, pa je do kraja 1971. godine bilo utemeljeno 55 pododbora – ogranaka. U tom valu buđenja nacionale svijesti i u Imotskome je osnovan ogranak.
20. prosinca 1970. u kino dvorani pred 300 posjetitelja održana je osnivačka skupština ogranka Matice hrvatske u Imotskom. O radu Matice hrvatske govorili su matičari iz Zagreba: maestro Ivo Tijardović, dr. Slavko Komarica, dr. Šime Đodan, Ivica Gaži i dr. Mate Šimundić. Izabran je Upravni odbor od 21 člana, a sa skupštine je poslan brzojav dr. Savki Dabčević Kučar.
Upravni je odbor početkom 1971. izabrao Marka Livajića za predsjednika, Marka Runca za tajnika i Petra Cikojevića za blagajnika i imotski ogranak je počeo suorganizirati više kulturnih programa. Tako su onodobni mediji zabilježili da su 30. travnja 1971. održane tri akademije o 300. obljetnici smrti hrvatskih plemića Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana (za osnovce, srednjoškolce i građanstvo), zatim skup o 100. obljetnici rođenja Stjepana Radića. Na predavanjima i tribinama tijekom te burne 1971. godine u Imotskom su gostovali predsjednik središnjice MH prof. dr. Ljudevit Jonke, dr. Franjo Tuđman, dr. Šime Đodan, dr. Marko Veselica, Antun Vrdoljak, Vlado Gotovac, Josip Pupačić, Pero Budak, Jozo Laušić, Ivan Raos i mnogi drugi. Organiziran je i Festival dramskih amatera Hrvatske, a predloženo je i niz programa kao što su izgradnja Matičina doma u Imotskom, Tjedan hrvatskog filma, postavljanje predstave o Hasanaginici, izdavanje zavičajnih knjiga… Te se godine u članstvo Matice hrvatske upisalo 746 (redovitih) članova s više od 1200 članova-radnika, a u Upravnom su odboru većinom bili i članovi SKH. No, sve je aktivinosti matičara prekinuo politički slom Hrvatskog proljeća nakon 21. sjednice Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije u Karađorđevu 21. prosinca 1971. godine. Početkom 1972. slijedio je brzi progon svih čelnika „Maspoka“, 11. siječnja i članovi Upravnog odbora imotskog ogranka Matice hrvatske daju kolektivnu ostavku i ogranak se raspušta, uz zaključak kako su se bavili samo kulturnom djelatnošću. Novac, imovina i neki zakazani kulturni programi imotske Matice hrvatske prebačeni su na Općinsku konferenciju Socijalističkog saveza radnog naroda. Matičari su obilježeni kao opasni nacionalisti i šovinisti, smijenjeni s vodećih pa čak i svojih radnih mjesta, i svaki im je napredak u tom komunističkom režimu bio onemogućen.
Predsjednik imotskog ogranka Marko Livajić svu je dokumentaciju o radu Matice hrvatske morao predati imotskom odjelu SUP-a (Sekretarijata unutrašnjih poslova). Bilo je nepisano pravilo da se u svakoj općini zbog hrvatskog nacionalizma, „kontrarevolucije i neprijateljske propagande“ kazne po tri istaknuta vinovnika Hrvatskog proljeća pa su od Imoćana nakon višemjesečnog pritvora na zatvorske kazne osuđeni narodni zastupnik dr. Bruno Tandara (2 godine i 4 mjeseca), Drago Prlj (10 mjeseci) i Jerko Prka (8 mjeseci). Pozivalo se i na partijsku odgovornost pa su na sjednici Općinskog komiteta SKH Imotski nakon rasprava o „diferencijaciji članstva“ iz Saveza komunista isključeni Vjeko Ujević, Marko Livajić, Branko Škare i Ante Ujević, dok su kaznom opomene pred isključenje kažnjeni inž. Ante Znaor, Rade Žužul, Josip Babić, Ivana Lešina i Nikola Vlajčić…
Dolaskom demokratskih promjena i uspostavom samostalne Republike Hrvatske, u arhivima imotske policije pronađen je i dokument s popisom „osoba za politički odstrel“ na kojemu je bilo 120 imena. 1990. godine se legalizira rad Matice hrvatske i počinju brojne obnoviteljske skupštine ogranaka Matice hrvatske nakon 19-godišnje zabrane rada. Pedesetak članova ogranka Matice hrvatske iz sedamdesetih godina održali su s predstavnicima političkih stranaka 27. prosinca 1990. sjednicu Inicijativnog odbora za obnovu rada Matice hrvatske na području Imotske krajine, ne kao političke stranke već tradicijske kulturne udruge, na kojoj je za predsjednika izabran prof. Ivan Juroš. 15-člani Inicijativni odbor je pripremio obnoviteljsku skupštinu MH koja je održana 26. siječnja 1991., „nakon 7 tisuća dana šutnje i zabrane“, u prepunoj kino dvorani u Imotskom pred 700 posjetitelja, među kojima su bili i negdašnji funkcionari Matice hrvatske proljećari Marko Livajić, Marko Runac i Petar Cikojević. Među prve ciljeve rada istaknuta je potreba tiskanja Imotskog zbornika, Imotske bibliografije, više Imotskih ljekaruša te izbor iz djela mrtvih i živućih imotskih pisaca, među kojima su i neki postali hrvatski velikani kao što su enciklopedist Mate Ujević, pjesnik Tin Ujević ili književnici Ivan Raos i Dinko Štambak. Izaslanstvo Matice hrvatske iz Zagreba predvodio je Vlado Gotovac, predsjednik Središnjeg odbora Matice hrvatske, koji je u svom slovu naglasio kako smo baš mi generacija opasnog trenutka jer smo sudionici rušenja najstrašnijeg komunističkog režima, kojoj se pružila jedinstvena prilika da ispuni vječni san hrvatskog naroda u stvaranju svoje slobodne i demokratske države. Na sjednici je izabran Upravni odbor ogranka, a za njegova predsjednika Milan Glibota. Iste je večeri osnovan ogranak i u susjednim Grudama.
Imotski ogranak MH je već u prvoj godini svoga obnovljenog rada priredio desetak tribina, a na prvoj održanoj 23. ožujka 1991. dr. Mate Šimundić govorio je o Deklaraciji hrvatskoga jezika i mnogobrojnim političkim nesporazumima oko nje prije sedamdesetih godina. Te je godine tiskan i prvi naslov – drugo dopunjeno izdanje knjige Imotska krajina profesora Ante Ujevića, 38 godina nakon prvog neslužbeno zabranjenog izdanja tog povijesno-zemljopisnog pregleda Imotske krajine. Slijedila su tri broja Imotskog zbornika (1992-1995), monografija Život i običaji u Imockoj krajini i pjesmarica Junačke narodne pjesme iz imotske krajine fra Silvestra Kutleše te desetak pretisaka knjiga starih i manje poznatih imotskih pisaca (Ana Vrdoljak, fra Ivan Tonković, don Ilija Ujević, fra Ante Cikojević, fra Josip Olujić, Olga Ivezić-Lozančić Rosanda, Petar Kačić Peko…). Milan Glibota napisao je još niz drugih vrijednih izdanja kao što su Narodna nošnja Imotske krajine, izbor putopisa i zemljopisnih opisa Imotskom krajinom, dokumentarnu brošuru Dokumenti o štrajku hrvatskih sveučilištaraca 23. XI. – 3. XII. 1971., ili monografiju Dr. fra Roko Vuković. Vrijedno je štivo i petnaestak knjiga Viktora Vite Grabovca o povijesti Prološca, Ričica i Imotske krajine, a zadnjih desetak godina tiskano je u maloj nakladi i petnaestak knjiga Ivana Mužića u kojima taj splitski publicist piše svoje oglede o hrvatskoj povijesti ili priređuje nova izdanja nekih zaboravljenih povjesničarskih knjiga iz prošlog stoljeća. Na popisu je i nekoliko zbornika radova sa znanstvenih i stručnih skupova Kulturna baština Zabiokovlja koje organizira Udruga za očuvanje zavičajne baštine Slivno. Antologiju poezije o ratnom Vukovaru Balada o vukovarskoj ruži priredio je Petar Vulić. U novopokrenutoj knjižnici Vrilo tiskana je 21 knjiga uglavnom zavičajnih autora (Tina Maršić, Mate Buljubašić, Frano Livajić, Vinko Pavić, Mijo Milas, Ivan Vujević, Gordana Radić, Ivan Bitanga Šujan, Zdravko Žarković, Ivan Znaor, Vesna Ujević, Ilija Kutleša, Anica Kujundžić te Duško Ševerdija i Pejo Šimić), izvan bibliotečnih nizova tiskane su knjige fra Nikole Mate Roščića, fra Ivana Jukića, Zdenke Čorkalo, Danice Munitić Igić, Mare Ožić Bebek, Ivančice Tomić Petričević, Miljenke Koštro, Ante Raosa, Mate Bilića Prcića, Tomislava Božinovića, Marijana Grbavca, Josipa Grgića, Josipa Budiše, Veseljka Vidovića, Dragana Vidovića, Milana Perina, Ante Spajića… U sunakladništvu s drugim Matičinim ograncima, HKD Napredak i ostalim kulturnim udrugama objavljeno je još dvadesetak knjiga. Tako je u proteklih trideset godina Ogranak Matice hrvatske u Imotskom objavio više od stotinu izdanja, prosječno gotovo četiri naslova godišnje, po čemu je među najaktivnijima u Hrvatskoj.
