Imotska krajina Medij s iskustvom
Povodom 30-te obljetnice osnutka Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku, po dojavi jednog od osnivača kluba i svojevremenog predsjednika kluba, izvještavamo vas o prestanku rada istog. Istu vijest je objavio i dubrovački portal INsider. Zavičajni klub je okupljao veliki broj Imoćana nastanjenih u Dubrovniku i okolici uz to se skrbio o obilježjima za poginule Imoćane u obrani i oslobađanju Dubrovnika u Domovinskom ratu. zato je veliki žal i šteta zbog prestanka rada istog. Cijeli zapis Živka Tolića možete pročitati u nastavku.
Kao jedan od utemeljitelja osjećam moralnom obvezom zainteresiranom dijelu javnosti objaviti činjenicu da je Zavičajni klub Imoćana (ZKI) u Dubrovniku, de facto i de jure, prestao djelovati, dakle, postojati.
S ovom informacijom počekao sam završetak komemorativnog programa sjećanja na poginule Imoćane održanog u Trstenom 2. srpnja. Nisam ni slutio da ću ovu bolnu istinu za mnoge sudionike, u 30-toj godini osnutka ZKI-a, morati objaviti upravo ja.
ZKI utemeljen je 1994 godine s dominantnom odrednicom – „održavanje i razvijanje međusobnih odnosa Dubrovnika i Imotskog, dvaju značajnih Hrvatskih krajeva“.
Ubrzo je brojio više od 260 članova i preko 750 osvjedočenih simpatizera pretežito podrijetlom iz Imotske krajine. Program rada, sve prošle godine, bio je iznimno bogat. Trebalo bi mi puno vremena i prostora za nabrojati samo važnije rezultate. Bilo je to vrijeme silnog entuzijazma i ljubavi spram zavičaju. Protkani ponosom na djela i žrtve naših zavičajaca u Dubrovniku, od davnih vremena a poglavito iz razdoblja Domovinskog rata, ustrajno smo ostvarivali programom zacrtane ciljeve. Ipak, moram istaći ponajvažnije djelo ZKI: postavljanje spomen obilježja u Trstenom poginulim hrvatskim sinovima iz Imotske krajine u Domovinskom ratu na širem dubrovačkom području. Zahvaljujući ponajviše istinskoj zahvalnosti dubrovačkog puka, obilježavanje sjećanja na poginule Imoćane, svake godine 2-og srpnja u Trstenom, odvijalo se spontano, dostojanstveno na visokom stupnju pijeteta komemorativne konotacije, pod geslom: „Ljubav zna što joj je činiti …“
Već par godina Klub ne održava sjednice Izvršnog odbora i Skupštine, ne donosi nikakve odluke pa tako ni program rada, što znači da ne sudjeluje u bilo kakvim društvenim aktivnostima. Slijedom toga Ured državne uprave Dubrovnik, pozivajući se na Zakon o udrugama Hrvatske, ZKI je formalno ugasio.
Organizaciju sjećanja na poginule u Trstenom trajno je preuzeo Grad Dubrovnik. To je zapravo dobra odluka. Doista, već par godina, Sjećanje se odvija korektno ali s neizbježnom rutinom i „konfekcijskim“ prizvukom. Izostaje prepoznatljiva zavičajna „poruka“ i uloga aktivnih članova Kluba u sprezi s Gradom i domaćim žiteljima Trstenog, što je ovo Sjećanje krasilo dugi niz godina.
Zahvaljujući povijesnim povezanostima, a ponajprije imotskim braniteljima, općenito, Imoćani u Dubrovniku imaju iznimno veliki ugled među domicilnim pukom. Nažalost tu činjenicu nismo dovoljno valorizirali poglavito u interesu mlađeg imotskog naraštaja. Možda se baš u toj činjenici krije nada da će se u bliskoj budućnosti ponovno pojaviti inicijativa za utemeljenjem udruge sličnih programskih načela sad već ugašenog Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku.
Na kraju pripominjem da ću, dok god budem mogao, skrbiti o vrijednim dokumentima (odluke, objave, dozvole, priznanja i sl.) iz dugogodišnjeg razdoblja djelovanja ZKI-a. Cjeloviti afirmativni program rada ZKI pretežito je bio na tragu promicanja uloge i golemog doprinosa Imoćana u Domovinskom ratu na širem području Dubrovnika. Vjerujem da će braniteljske udruge iz Imotskog konačno ustrojiti odnosnu povjesnu građu iz DR-a. Držim da će u tome dijelu i dio arhive ZKI-a naći svoje mjesto.
Živko Tolić
