Prva knjiga duhovitog štiva Ivanke Bajić

U izdanju Ogranka Matice hrvatske u Imotskom objavljena je prva knjiga Nekada u Prološcu Ivanke Bajić (djevojački Grbavac, rođena 1951.), u kojoj se ta splitska autorica zvana Naša, predstavlja zapisima iz svog djetinjstva, opisima narodnih običaja i proslava blagdana te pjesmama o svojim prijateljima. Većina tih tekstova objavljeno je zadnjih godina u župnom listi Proložac. ogovore knjizi napisali su fra Nedjeljko Jukić i Dragica Zeljko Selak, koja ističe:

Čitajući njezine događaje - tekstove, čitatelj se osjeća kao da postaje dio njih i živi taj trenutak. Često puta se Ivanka Bajić u svojim pjesmama izražava slikovito i humoristično („nema takve žene u devet država“ ili “ribica u akvariju izvodi svoje vratolomije“; „nema vake lipote na cilome svitu“ i „pa sad znade i Mijovil sveti, Imoćani došli do pameti“).

Njezini tekstovi i pjesme zrače i šalju poruku važnosti zajedništva, podrške, obitelji i prijateljstva, zrače optimizmom i razumijevanjem pa i onda kad zgode i nezgode nisu optimistične, kao u pjesmi U posjeti.

            Pjesme Zdravki iTonki, s izvornim tonom hercegovačko-dalmatinskoga govora, pune su ljubavi, ponosa, tuge, iskrene i s tonom bliskosti i ljubavi:

            Ima kod nje često i satire pa tako u pjesmi Ostavka, duhovito – kroz stih pučke poezije; jednostavne rime, slika životne i društvene situacije, izvodi šale na račun „vele pulitike“ ‒ premijera i premijerke, kroz ugodno i spontano prijateljsko druženje.

            U pjesmi Dani Prološca piše o prelijepom osjećaju zajedništva, koji polako kao da je nestao. Ona čitatelja vraća slikom u prološki kraj (Suvaje, Briga, Glavice, Dubrave) uz neizostavnu duhovnu dimenziju s križem. Dramski i slikarski slaže prizore u jednu molitvenu sliku svetkovine i završetka slavlja. Tako priča posvećena Prološcu, kao i druge njezine pjesme, dirljive su suvremene narodne priče pune humora, gotovo da su novinarske kolumne, koje s malo dorade mogu postati odlični dramski dijalozi i igrokazi. Pjesma Dan Prološca živo oslikava narodnu feštu većine naših malih mista, a to su uglavnom vesela druženja u selu, s mirisom pečenoga mesa, brudeta i gradela, pjesmom gange, zvukom gusala i dipala… Auktorica kroz svoje tekstove o Prološcu, a i kroz neke druge, na duhovit i suvremen način gotovo da dramaturški stvara slike i prizore života prikazuje slikovitim riječima:

Lipo je gledati taj naš svit.

Tu su svi isti,

poist', popit', pa zapivat.

Suvaja teče i teče,

sve nas redom pozdravlja.

(Dan Prološca )

            Ta slikovitost izričaja i čitatelja uvlači u taj prostor i događanja u njemu što spisateljica postiže u pjesmi Velika Gospa. Pjesma Velika Gospa prekrasna je, u njoj žive zapisi starih običaja, u njoj se osjeti veselje i gušt, miris hrane i radost druženja.

            Svaka njezina pjesma može se duboko promišljati i raščlaniti, ali to ostavlja prostor čitatelju da zakorači u prostranstvo jedinstvenoga i bogata narodnoga izričaja.

                                  Dragica Zeljko Selak