Prva monografija o psu dalmatineru
Nakladnička kuća Dobra kob i Pučko otvoreno učilište Capreolus iz Splita objavili su bogato ilustriranu monografiju pod nazivom Pjegavi dragulj: Dalmacija je moj dom. To je prvo cjelovito remek djelo o stoljetnim putešestvijama dalmatinskog psa poznatog pod imenom dalmatiner, hrvatske autohtone pasmine, koji je proslavio Dalmaciju i Hrvatsku u čitavom svijetu. Monografija je posvećena 100. rođendanu Hrvatskoga lovačkog saveza (1925.-2025.).
Nakon višegodišnjih istraživanja i prikupljanja dokumenata i fotografija, knjigu su vrsno priredili naši vodeći lovnokinološki stručnjaci i publicisti Ante Udovičić, Davor Martić i Perica Tucak, autor grafičke pripreme i dizajna je doajen hrvatskog lovstva Danijel Popović.
Pjegavi pas s crnim ili smeđim točkama na sjajnom bijelom krznu hrvatski je dragulj među svim svjetskim pasminama, ponikao na dalmatinskom kršu, tvrdom i sivom kamenu i u „morskoj“ Dalmaciji. Dalmatiner je postao životinjski veleposlanik naše države u širim međunarodnim okvirima. Kinološko društvo Split predložilo je da mu se postavi kameni spomenik na splitskoj rivi.
Zanimljivo je da bijele pjege po tijelu, poput dalmatinera, imaju i Appaloosa pastuh i šetlandski poni konj. Prve crteže psa s crnim pjegama na tijelu nalazimo na nekoliko reljefa, slika i papirusa 2000 godina prije Krista u Egiptu, odakle se proširio i na balkanski poluotok gdje ga ilirsko pleme Dalmati uzgajaju kao psa goniča, ptičara i čuvara. Kelti ga preko Francuske šire i u Englesku, no ipak su Dubrovčani najzaslužniji što je taj pas došao i do najudaljenijih mjesta na kugli zemaljskoj. Dubrovački moreplovci i mornari koji su služili u engleskoj mornarici plovili su na brodovima s dalmatinerom, koji je kasnije posato kućnim ljubimcem brojnih poznatih ljudi, političara i umjetnika, među njima i Pabla Pisassa koji ga je i slikao na svojim platnima. U Disneyevoj produkciji snimljeno je više animiranih i igranih filmova s pričom o 101 dalmatincu.
Autori knjige su podsjetili da je prvi pisani dokument o dalmatinskom psu u Hrvatskoj 1374. napisao đakovački biskup Petar Horvat. Najstarija za sada poznata slika s prikazom tog psa je oltarna slika Majka Božja s Isusom i anđelima u Velom Lošinju, nastala između 1600. i 1630. godine, a stotinu godina kasnije dalmatiner je naslikan i na slici Posljednja večera u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu. Opis te pasmine prvi je 1771. objavio Thomas Pennant, slijede brojne kinološke knjige u kojima se navode odlike tog lovačkog psa, goniča, poznatog i kao pratitelj kočija. Na natjecanju u Varšavi 2018. dalmatiner u vlasništvu Željke i Mihaela Dražića postaje prvi pas koji je kao veteran osvojio titulu prvaka svih pasmina.
Monografija Pjegavi dragulj ima 350 stranica s 236 izvornih, dosad malo viđenih fotografija, među kojima su prikazani ljubimci domaćih uzgajivača ovog briljantnog lovačkog pasa.
HRVATSKI PJESNICI O DALMATINSKOM PSU
Ovom tekstu o "pjegavom dragulju" prilažemo i PDF digitalne knjižice s 10 pjesama hrvatskih pjesnika koji su ispjevali pjesme o dalmatineru:
