Sedma knjiga Mare Ožić-Bebek Imotice
Udruga hrvatskih aforista i jumorista i Ogranak Matice hrvatske objavili su knjigu Obiteljsko stablo, ukupno sedmi i četvrti humoristički naslov Mare Ožić- Bebek Imotice. Objavljujemo pogovor urednika knjige Mladena Vukoviča.
SMIJEH NA ČETVRTU
Imota ostaje središtem hrvatskog humora jer se i zadnjih nekoliko godina pojavilo više zbirki veselih priča, humoreski, aforizama ili anegdota, a ovu nam potpisuje plodna imotska spisateljica koja je ostvarila začinjavačkee iskorake u kulturnom životu grada i države. Naime, dok se na svim društvenim razinama zalažemo za ravnopravnost spolova, Mara Ožić-Bebek Imotica, prva imotska novinarka, sama se davno izborila uvrstiti u prvu ligu hrvatskih satiričkih pera. Ususret osamdesetom rođendanu, zahvaljujući i afrodizijaku humora, kako se kaže, potpisuje svoju sedmu knjigu, četvrtu s humorističko-satiričnim štivom koja je, kako to i naslov nagovješćuje, najviše autobiografska, sa snažnim autorskim pečatom.
Kao i u prethodnim zbirkama vedrine, i ova četvrta, četverodijelna, daruje pitki koktel u kojemu se sljubljuju svježi humorni sokovi i ironično-britka žestica, šaljivi bićerin u kojemu se zrcali svjetlost s kamena Dalmatinske zagore.
Većinu ovih dijaloških humoreski i aforizama objavila je u emisiji Kad se smijah tad i bijah HRT Radio Splita, oglasivši se u eteru petstotinjak puta od 2012. do 2024. godine.
Svojom olovkom lovila je kroničarski iz tjedna u tjedan sve naše društvene i političke promašaje, zarezujući poroke i neprolazne gluposti. Ti satirični ubodi, s nakanom ljekovitosti, sada između korica ove knjige postaju dokumentarnim herbarijem melemnih misli. Autorica je zapisala 22 inglendasta razgovora ugodna Ivuše i bukari sklonog Antiše, koji pučkom mudrošću komentiraju slavnu koronu, odlazak kune i druge (ne)zgode, i to na imotskoj ikavici, čuvajući od zaborava naše pučke izreke, užance i zavičajni jezik. Na tom je satiričnom tragu i dvjestotinjak igričavih i iskričavih aforizama, podijeljeni također u četiri ciklusa, u dosta njih s lelekom sebra umirovljenika. U uvodnom poglavlju autorica se kroz 15 crtica prisjeća svog djetinjstva i odrastanja, srdačno i anegdotalno ispričavši, također na zavičajnom idiomu, siromaški život u našim krškim selima sredinom prošlog stoljeća dok još nisu električna struja i televizija ušli na komine i u domove. U završnom poglavlju Mara otkriva svoju staru ljubav za nogometom, kada je kao prva hrvatska sportska karikaturistica, u gimnazijskim klupama, crtala portrete igrača zlatne generacije zagrebačkog Dinama. Druženje s dinamovcima nastavljeno je i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, što nam svjedoče i priložene fotografije.
Tako će u ovoj razlistanoj knjizi svatko pronaći zapisee koji se mogu čitati i na preskok i uvijek ćemo ubosti u sredinu, ma kako katkada i neugodna i neugledna bila. Istinu vazda nije bilo oportuno govoriti, zato čast onima koji je hrabro izriču, makar uvijenu i u celofan književnih fugura. A Mara Ožić-Bebek Imotica svojim "Obiteljskim stablom" opet pokazuje da je naše gore list. Koji postaje zimzelen!
