Šesnaesta knjiga Ivana Bitange Šujana

U nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i u suizdanju imotskog ogranka Matrice hrvatske tiskana je šesnaesta knjiga Ivana Bitange Šujana – Kuća na putu, koja je ukrašena sa slikama Anđelke Hrkać. Knjiga će jesenas biti predstavljena javnosti.

U svoj ovoj svakodnevnoj životnoj strci i zbrci, pojedinim ljudima bude istinsko zadovoljstvo, opuštanje i svojevrsna terapija ugrabiti trenutak i prošetati vrtovima lijepe poezije. Otvori ti oči, podraga dušu, ražari srce, odvede te u skrivene dubine i nedogledne visine, pokaže, ukaže, utješi, opomene, potakne i čuva. Da, kažu da je dobra poezija najvjernija slika duha i odraz određenog razdoblja u svevremenu življenja te najbolja i najustrajnija čuvarica baš svega. I zašto se onda čuditi novoj zbirci Ivana Bitange Šujana? Je, već je šesnaesta. I neka je, jer i ova dolazi kao pravi blagoslov i blagodat. Poetski slikar vremena, slikar krajobraza, slikar ovozemaljskog i onostranog, slikar događanja, odnosa, karaktera, nevolja i pošasti, ljubavi i radosti – zapisuje u popratnom slovu Petar Majić.

Zbirka poezije KUĆA NA PUTU sa 77 pjesama u svojoj sadržajnosti nosi pet podnaslova: Vrata u kamenu, Tamjan, Tjeralica, Drhtaj i Pjesmarenje. Svaki od njih zaustavlja pjesničkom riječju koja je više od lirskog izričaja, koja svojom naracijom približava čitatelju vrijeme, uvijek za pjesnika Bitangu izazov za oživljavanje sjećanja na djetinjstvo, na sva vrata u kamenu koja se nisu uvijek ključala, na miris tamjana koji duše odvodi do spiritualnih visina, na zemlju na kojoj zadrhti, tek što je dotakne, na mrtve i žive koji su svjedokom jednog tegobnog vremena koji je u sebi istodobno nosio i teret bremena, i radost življenja s pjesmom u zajedništvu s ovozemaljskim i nebeskim Čovjekom. U svemu je izlivena Bitangina ljubav koja neprestano raste. Pjesnik Ivan nošen je cestom mira. U svom toku, ona ne završava ni u jednom ovozemaljskom ušću. Njegov put vodi ga zvjezdanom nebu u kojem će trajno „žuboriti i teći“ – ističe u pogovoru Mara Pezo. Pročitajmo tri pjesme iz zbirke:

JESENJI ZAPIS IZ KONABE

pozbijan drop

vriju sićanja

DIDOVA KONABA

ništo je sigurno važno

striženova vrata drži pod ključon

svaki put kad izađe

riči mu posrću u smij

srce ko bukara

dočepat se tog čarobnog ključa

san je svakog grišnika

ponekad did i sam otvori vrata

kad anđeo vedrine sleti na bačvu

unda ulaze i izlaze

svi mrtvi i živi

bude dernek

o didu pak sve najbolje

samo da je razgodio malo bolje

ISUSOV MOBITEL

tvoj broj

malo je reći – savršen stroj

užaren od poziva

memorirani svi živući

čak i poneki broj mrtvih

njemu nije nemoguće

dobiti bilo koga

makar se raspadljivim očima čini

da ponekad uzalud zove

ne gasi mobitel

dostupan od početka do završetka

prije svega onima u potrebi

samo on zna

koliko ostane nedovršenih poslova

neizgovorenih riječi

pred licem privida da sve je rečeno

i ponavljanje nema smisla

u najvećoj pustoši savršen mu signal

puni se

izričito i samo bezgraničnom ljubavlju

Bože

ma gdje zaturih taj broj

IVAN BITANGA ŠUJAN