Šezdeseta obljetnica mature gimnazijske generacije 64.- 65. Imotske gimnazije
Između bezbroj maturalnih obljetnica iznimno je vrijedno objaviti događaj kada se nakon toliko godina sastanu školske kolege koje ni vremešnost nije spriječila doći i podijeliti detalje svoga života sa onima s kojima su dijelili školske klupe, druženja, ljubavi, prepirke… u nekada dičnoj i nadaleko poznatoj Imotskoj gimnaziji. Nisam mjerodavan raspravljati o kurikulumu i upravljanju školstvom, ali mi često padne na pamet kako bi bilo dobro da je stara Imotska gimnazija, ostala u zgradi koju i dan danas Imoćani znaju zvati Gimnazija, kao elitna škola koja je u svojoj povijesti to i bila izučivši i uputivši svoje učenike u visoka obrazovanja gdje su temeljnim znanjem stečenim u Imotskoj gimnaziji, sebi otvarali put uspješnosti, postavši poznati uspješni visokoobrazovani ljudi. Na ovu generaciju se svojim zapisom osvrnuo jedan od njih Živko Tolić.
Proslava 60-te obljetnice mature
Imotski gimnazijalci završnog razreda 1964/65 obilježili su i proslavili 60-tu dijamantnu obljetnicu mature. Generacija je brojila 114 maturanata raspoređenih u četiri razreda. Većina njih nastavila je školovanje do više razine pa i nastavak rada i života diljem Hrvatske. Mali dio i izvan Domovine. Riječ je o iznimno uspješnoj generaciji na koju, bez lažne skromnosti, možemo biti ponosni. Zasluga tome pripada nadasve tradicionalnoj tvornici znanja – Imotskoj gimnaziji kojoj, zasigurno, pripada visoko mjesto kvalitete među mnogobrojnim ustanovama srednjoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj.
Prvo, oni koji su ostali u Imotskom okruženju dali su svome zavičaju veliki doprinos osobito na planu prosvjete, kulture i sporta. Veći dio njih nastavio je živjeti diljem Hrvatske s iznimno dobrim rezultatima i postignutim visokim ugledom u odnosnim sredinama. Vrijedno je spomenuti da su pojedine kolegice i kolege značajno pomogli svome Imotskom u gospodarskom i drugim područjima života. Dakako, moramo istaći da je respektabilni broj gimnazijalaca ove generacije, već s bremenom vremešnih godina, sudjelovao i dao veliki doprinos oslobađanju i stvaranju drage nam Domovine.
Do ovog obilježavanja preminulo je ukupno 46 kolegica i kolega, kao i svi razrednici. Sjećanje na preminule obavljeno je dostojanstvenim pijetetom, čitanjem svih imena i minutom šutnje.
Imamo iznimnu želju i moralnu obvezu ovako javno skromno spomenuti njihova imena. Neka im je laka zemlja.
Interno, svo ovo prošlo razdoblje bilo je protkano stalnom komunikacijom i naglašenom aktivnošću u želji za što češćim susretima i evociranju uspomena na mladenačka i đačka vremena. Primjerice, nije prošla ni jedna dekada u razdoblju od mature do danas, a da se nismo sastali u našem lijepom zavičaju. Par puta i nakon 5 godina. Očigledno, tradicija se nastavlja. Ostvareni su kontakti gotovo sa svima. Dominiralo je raspoloženje i volja za zajedničkim susretom. Nažalost ovom skupu nisu se mogli mnogi odazvati, prvenstveno iz zdravstvenih razloga. Koristimo prigodu uputiti im srdačne pozdrave i izraziti želju da se što prije oporave i zadrže dobro zdravlje.
Unatoč objektivnim poteškoćama druženju se odazvalo 32 sudionika. Stoga ovakav skup, s obzirom na poodmakle godine, zavrjeđuje pozornost i poimenični spomen svih sudionika.
Godine prošle, a sjećanja ostaju. Ljubav spram zavičaju traje …. Bilo je dirljivo. Uz zagrljaje, stisak ruku, poljupce, … u trenu kroz glavu prolazili su filmovi nezaboravnog gimnazijskog vremena. Susret je započeo pred zgradom Gimnazije i nastavio u dva razreda – jedan za „prirodnjake“ i drugi za „društvenjake“. Tek u takvom ambijentu otvorenih duša otete su zaboravu mnoge zgode i nezgode, radosti i tuge, lijepe pa i manje lijepe uspomene. Druženje je završilo na zajedničkom objedu u prekrasnom prirodnom ambijentu uz iznimno ljubazno osoblje Konobe Fabo . Izborom ovoga lokala, gdje je bilo „sve za 5“, zahvalni smo, kao i za ostale pripremne radnje, našem zavičajnom stožeru.
I na kraju, u ovoj odvažnoj generaciji vremešnih maturanata ima “drskih”koji već sada planiraju susret u 70-toj obljetnici. Zabilježio: Živko Tolić
POPIS SUDIONIKA
Bekavac Tonći, Bilušić (Vilenica) Zora, Borić (Erceg) Jasna, Borić Ratko, Bušić Marijan, Đuzel Stipe, Grizelj Tihomir, Ivkošić Ivan Gare, Karoglan Žarko, Kilić (Divić) Božena, Knežević Milan, Kukavica Jozo, Ljubić (Todorić) Mara, Marinović (Mostarčić) Ojdana, Marinović Pavao, Matas (Jukić) Iva, Mrkonjić (Vujević) Danica, Nenadić Bože, Pancirov Slobodan, Perić (Kokić) Jagoda, Perkušić Marko, Pojatina Zvonko, Prvomelja Miro, Rako Živana, Slišković Anđelko, Soldo (Vidoš) Anđa, Šućur Ante, Šumelj (Blažić) Marija, Tolić (Kasalo) Ana, Rimac (Tolić) Danica, Tolić Živko, Vokić Ivan.
PREMINULI IMOTSKI GIMNAZIJALCI GENERACIJE 1964/65
RAZREDNICI: Rebić Branko; Runac Marko; Tucak Branko; Ujević Nađa; Vučemilović Ivanka
Aračić Joško, Babić Luka Milan, Barišić Vjekoslav, Borić Ante, Bošnjak (Erceg) Nada, Brečić Stjepan, Buljan Ivan, Buljan (Šteko) Milica, Bušić Slobodan, Bušić Zvonko, Čaljkušić Ante, Drnasin (Puljiz) Ljubica, Galić Velimir, Garac Mirko, Grizelj Humil, Grizelj Ljuban, Gudelj Ante, Ivanišević Mirko, Jurišić Stipan, Jurišić Ante, Kasalo Marijan, Kilić Ivan, Kujundžić Ivan, Leko Miro, Ljubičić Ivan, Ljubičić Milan, Medvidović Ivan, Meštrović Davor, Misir Ante, Mitar Stjepan, Nenadić Žarko, Ninković (Ćosić) Slavenka, Paradžik Ferdo, Parlov Ivan, Pranjić (Rudež) Katica, Prlić Ljubo, Prlić Mladen, Protrka Mirko, Rebić Radivoj, Rebić Vicko, Strižak (Ujević) Matilda, Šuto Ante, Težulat Stjpan, Vuknić Miln, Zen Dominik, Znaor Nedilko.
Foto: Veljko Tolić
