Imotska krajina Medij s iskustvom
U nedjelju 17. listopada 2024. u Parku hrvatskih branitelja, ispred župne crkve sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu svečano će biti otkriven brončani spomenik zagrebačkom biskupu Josipu Langu, velikom dobrotvoru i slugi Božjem. U Vatikanu se vodi postupak da se proglasi blaženikom. Često je posjećivao bolesnike, dijeleći duhovnu i materijalnu pomoć. Svoju je mjesečnu plaću podijelio siromasima i često se morao zadužiti.
Rođen je 25. siječnja 1857. u Lepšiću kraj Ivanić-Grada, a umro 1. studenoga 1924. u Zagrebu. 2002. osnovana je Zaklada “Biskup Josip Lang” za pomoć siromašnim starijim ljudima. Osnovao ju je hrvatski dobrotvor, isusovački redovnik Antun Cvek, a zagrebački bogoslovi izdaju i uređuju Vjesnik biskupa Langa. Po njemu je nazvan i trg u središtu Zagreba tzv. „Langić”.
Spomenik se podiže u povodu stote obljetnice rođenja tog velikog svećenika i humanitarcda dobre duše, a izradio ga je akademski kipar Ivan Kujundžić. Kip će otkriti i blagosloviti sisački biskup mons. dr. Vlado Košić na svečanoj misi u 10 sati.
Kipar Ivan Kujundžić gostovao je danas u emisiji Dobro jutro, Hrvatska na HTV1 i kazao da je spomenik radio više od pola godine, s početnim crtežom i do godinu dana, promišljajući kako da ga prikaže kao ponizna i duhovna čovjeka koji je uvijek pomogao sirotinji, davao im često i svoje cipele pa je i u skulpturi bos.
Evo što je o kipu zapisala likovna kritičarka Lilijana Domić:
BOSONOGI BISKUP
Kanonizaciju biskupa Josipa Langa inicirao je blaženi Alojzije Stepinac odmah nakon Langove smrti. Josip Lang umro je na glasu svetosti 1924. a njegovi su zemni ostaci godinu dana nakon pokopa preneseni u župnu crkvu Marije od Pohoda na Dolcu u Zagrebu. Napominjem to jer je i taj drugi ispraćaj presvijetlog Josipa Langa obilježen povorkama 30.000, ljudi koji su pamtili njegova dobročinstva. A dobrotvor je bio, i na intelektualnoj razini, potom na domoljubnoj razini, nesebično je radio, zauzimao se na svim ovim razinama za istinu do sebedarja pa i osobne ugroze… No zapamćen je prije svega kao biskup siromašnih. Pomagao siromašne, čak se zaduživao da bi pomogao potrebitima. Na tom tragu nastala je Zaklada biskup Josip Lang…. No o tome je bilo govora nedavno na simpoziju posvećenim biskupu Langu, u Zagrebu na Kaptolu, u dvorani Vijenac.
Ali, meni je danas čast govoriti o jednom iznimnom djelu, lijepo oblikovanom i dobro postavljenom spomeniku, brončanom kipu – radu iznimnih estetskih, (etičkih) vrijednosti, skulpturi akademskog kipara Ivana Kujundžića, koji je na izvrstan oblikovni način oživio lik biskupa Josipa Langa. „Izvrstan oblikovni način“ zapravo podrazumijeva sve ono što mora krasiti dobar kiparski rad predviđen za javni prostor ali, u ovom slučaju kipar Ivan Kujundžić postigao je puno više: raspon od realizma do produhovljenosti, od portreta do simboličkih detalja, kojima je obilježena figura biskupa Josipa Langa, a jednoj riječju sažeta je u „vertikali skulpture skrupulusa“.
Zato sam ovaj osvrt odredila s tri ključna dijela ili tri cjeline, koje mi je nametnulo čitanje ovog iznimnog spomenika:
1.) PORTRET,
2.) ZNAK SLUŽBE
3.) SIMBOLIKU OSOBNOGA SLUŽENJA
Tri ključna mjesta kojima je kipar Ivan Kujundžić oblikovao obličje i krhku staturu biskupa Josipa Langa – zapamćenoga po obilju darova Duha Svetoga, među kojima je, premda kaptolski intelektualac, na prvo mjesto stavljao milosrđe.
PORTRET Josipa Langa, kao što sam već pripomenula, izdvaja lice kaptolskoga intelektualca i hrvatskoga sveca, time želim kazati da ovdje nisu tek dobro pogođene portretne karakteristike, nije to „samo“ dobro tehnološki i akademski izvanredan rad u morfologiji i strukturi brončanoga odljeva, ovo lice, kao i cijela figura zrcale duhovnošću.
Akademski kipar Ivan Kujundžić je gotovo oživotvorio lik jednog od puku najomiljenijih kaptolskih božjih slugu. Kujundžićev realizam proniknuo je u blagost, konkretizirao dobrotu, podcrtanu blago povijenim raširenim rukama i kontrapostom bosih nogu.
A znaci službe, križ, kao dio habita, gotovo da levitira premda je položen na torzo/prsa čovjeka, koji je, ponavljam, konkretizirao empatiju za siromašne i napaćene te je svojim novčanim sredstvima pomagao potrebitima.
Prsa ovoga svetog čovjeka doživljavamo kao tabernakul, kao svetohranište ljubavi za Crkvu, za narod hrvatski i iznad svega za siromahe, za malene.
Križ levitira zaklonjen draperijom koju je pokrenuo Duh sveti, koji je pokretač svih vrlina darovanih ljudima… Tjelo Josipa Langa dista je u ovoj skulpturi tako prikazano kao Božji hram. Pokrenuo je Duh Sveti tako i darove Kipara Kujundžića da u modelaciji kipa biskupa Langa postigne maksimum razumijevanja osobe sa kojom se u svom umjetničkom radu susretao do realizacije… Susretao se u dijalogu.
Treći dojam, koji određuje ovu skulpturu je SIMBOLIČKO MJESTO, mjesto gdje i postament postaje simbolom. To su bose noge biskupa Langa, koji zasigurno nije hodao bosonog, ali je služio siromašnima. Te bose noge, u kontrastu s habitom i simbolima „hijerarhijske moći“, govore o hrabrom kongenijalnom zahvatu kipara Ivana Kujundžića: kongenijalnom u analiziranju Langove ličnosti ne samo na umjetničkoj likovnoj ravni koja poštuje portret, figurativnu plastiku, morfologiju, besprijekornu izradbu figure, nego na onoj psihološkoj, životvornoj razini, koja nam približava osobu Sveca, blaženika, slugu božjega Josipa Langa. On je jednog zimskog dana skinuo obuću i pružio je bosonogom siromahu. Legendarno mjesto iz života Sveca, u ovoj skulpturi postalo je neočekivani postament, postament u duhovnosti, u milosrđu, Bosonogog biskupa.
Lilijana Domić
