Starinske priče: Mate i vila
Mila majko vidila san vilu,
Mirko tetin na zekanu bilu.
Mate je bio mladić od nepunih dvadeset godina kada je, vraćajući se sa sila, malo zagrijan od vina, još uvijek pod dojmom zelenih očiju njegove miljenice, cure iz susjednog sela, izabrao putić koji je vodio pored crkvenog zida misleci tako skratiti put dokuće. Noć je bila puna mjesečine kao što je čevulja grožđa iz Potočina ili lubenica s Rajina otoka zahvaljujući dugom sušnom ljetu bez kapi kiše, bila puna sladora. Mjesečina je bila tako jaka da su se mogle razabrati crvenkaste žilice na površini uglancanog kamenog praga na ulazu u Svisvetsku crkvu. Poviše vrata na oba poluovalna prozora i na rozetnom na sredini pročelja svjetlo se lomilo i reflektiralo u žućkastoj boji dok je cijelo okruženje bilo kao zalijeveno mliječnom prozirnom glazurom. Samo su čempresi, koji su rasli u nizu uz rub ravnoga puta, na kojem se igralo na buće iznad crkve, bacali sjenu po južnoj strani krova te kamenom zidu crkve obrađenom srednje finim klesanjem.
Nebrojeno puta je Mate ovdje pod čempresima izbijao, valjao, brojio punte i to sve vrlo glasno jer je bio strastven igrač. Sjeverna strana koja gleda prema polju također je bila djelomično zaklonjena granama velike kostele čija sjena je dosezala skoro do postranih crkvenih vrata i zakrivala otvor čatrnje koja već neko vrijeme nije bila u upotrebi. Na zapadnoj strani, odmah do sakristije, nalazila se velika ilirska gomila koja je bila potpuno gola i bez raslinja i kako se činilo da je kamenje na njoj upilo svjetlost mjesečine, ali da je usprkos tome sve bilo i ostalo pretežno sivo, makar u svijetlijoj nijansi. Gomila je bila impozantne velicine i osim starijih ljudi koji su znali što se u njoj nalazi, neupućenu promatraču činila se kao brdo nabacanog kamenja. No, stariji i iskusniji znali su da se među kamenjem, u svim razinama nalaze sanduci od ravnih kamenih ploča.
Taman kada je Mate izbio na čistinu i trebao produžiti ravno kući ugledao je žensku siluetu kako sjedi na zidiću nasuprot gomili. Imala je dugačku zlatnožutu kosu koja joj je sezala preko cijelih leđa. Sjedila je napola obasjana mjesečinom pa joj je lice ostalo nekako u sjeni čempresa, ali i to što se vidjelo i naziralo upućivalo je na izvanrednu žensku ljepotu. Imala je kudilju za pasom i vreteno koje se neprestano vrtjelo, prela vunu i pjevušila milozvučnim glasom.
Mati nije bilo čudno ni što su do njega dopirali glasovi drugih djevojaka koje su negdje u blizini igrale kolo, niti da je sigurno čuo rzanje konja čije sapi su bile vlažne od duga i divljeg jahanja, niti da mu je griva bila ispletena kao pletenice u djevojaka. Sve je to Mate vidio i čuo kao u snu ali je na trenutak pomislio da sve to mora tako biti i da to pripada ovakvoj neobičnoj noći prepunoj mjesečine te je on onako drzovit i ohrabren vinom odmah sjeo do cure sa zlatnožutim uvojcima i nakon nekoliko trenutaka je uštinuo, valjda kao pozdrav.
Uglavnom, Mate se dobrih šezdesetak godina poslije živo sjećao da je dobio šamar od kojega mu se vrtjelo i zujalo u glavi još tri dana poslije ovog neobičnog noćnog susreta na mjesečini pod čempresom šamatorja. On se kune da je bila - vila!
Z. G.
