Imotska krajina Medij s iskustvom
Svako hercegovačko vino na neki način povezano je s kamenom. Takav je i život u ovim krajevima. Posebno se to odnosi na vino koje proizvodi Jure Sušac /68/ iz Cerna kod Ljubuškog. Tu je Jure rušio bagerom brdo, odnosno kamene pole da bi posadio vinovu lozu i masline.
– Počelo je prije tridesetak godina. Živio sam i radio u kombinatu Aluminij u Mostaru. Tu sam dočekao i starosnu mirovinu. U susjedno Međugorje je dolazilo sve više vjernika, odnosno turista. Za njih je također trebalo osmisliti neku ponudu, neku vrstu agroturizma. U početku je to bilo malo „menze“ na koju bi svratili hodočasnici i platili po dvadeset eura po osobi. Površine pod vinogradima su se širile, odnosno povećavale kaskadno sjeverno u brdo, od moje kuće i vinarije. Kamen sam bagerom kopao i skupljao te vozio u polje za popunjavanje rupa iz kojih sam uzimao zemlju. Tu je sada oko 2,6 hektara vinonograda, odnosno oko 7.200 trsova.
Koje sorte uzgajate?
– Najviše je autohtonih sorti žilavke i blatine. Točniji 60 posto žilavke i 40 posto blatine. U vinogradu sam napravio bušotinu za vodu, koju sam našao na dubini od 292 metra. Uz vinograde imam i veliki maslinik i nasad trešanja. Uz vino pečem rakiju od šipka, smokve, aronije, višanja…Stvorio sam osnovu da moja djeca, ako žele, mogu nastaviti raditi. Imam četiri kćeri. Tri su se udale a četvrta još živi sa mnom. Završila je stomatološki fakultet i radi u Čapljini. Ostale kćeri su također završile fakultete.
Čestitamo Juri Sušcu i njegovoj obitelji te želimo puno uspjeha u radu i životu.
