Danas je 500. obljetnica smrti Marka Marulića (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.), slavnoga hrvatskog književnika i kršćanskog humanista, oca hrvatske novovjeke književnosti koji je ispjevao naš prvi spjev Judita (Mletci, 1521.) s motivom biblijske udovice Judite, s ukupno 2126 dvostruko rimovanih stihova u šest pjevanja. Pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, djela su mu prevedena na broje svjetske jezike. Hrvatska Vlada je ovu 2024. proglasila Godinom Marka Marulića.

Tim povodom objavljujemo kabaretsku komediju ZALJUBLJENI MARUL Mladena Vukovića napisanu 2001. godine.  

-----

Mladen Vuković:  ZALJUBLJENI MARUL

(Cabaretska slika iz Splita)

(U spomen 500. obljetnice smrti Marka Marulića. Početkom tisućljeća napisana u prigodi 550. obljetnice njegova rođenja i 500. obljetnice dovršetka Judite.)

Split, 2024.

OSOBE:

MARKO MARULIĆ MARUL

HAKER

STUDENT

GLUMAC

REDIKUL

PAJDO

Napomena: Izvorni Marulićevi stihovi tiskanu su kurzivom, koji se mogu i uglazbiti.

                        * * * * *

(Trg braće Radića u Splitu. U pozadini spomenik Marku Maruliću i veliki videozid na kojemu je slika internetskih stranica. Pred kafićem stolovi. Za jednim stolom piju Redikul i Pajdo. Na barskim stolicama sjede Student i Kritik. U kutu Haker za računalom užurbano pomiče "miš" po stolu.)

POKLAD I KORIZMA

Ne mnite, karstjane, da bisidin čanče;

ni kralje, ni bane ne izkupe bolanče.

A sad znaj: kad gori susida tvoga stan,

na tom je, da izgori i tvoj od onu stran.

STUDENT: Je si li našao web adresu? Jesu li ažurirali stranicu Splitskog ljeta?

GLUMAC: Misliš da su naša imena osvanula na mreži svih mreža?!

STUDENT: Pa jesmo li dramski umjetnici ili redikuli?

REDIKUL: Ne vriđaj pošteni svit!

HAKER: Ma lako je za Internet stranicu, tražim veliko iznenađenje za sve nas. Samo se mrvicu strpimo!

GLUMAC: Ajmo mi jednu čitaću probu "Utihe u nesrići" dok nije došao redatelj. Onako da se ne osramotimo na staroj čakavici!

(Odlazi k Marulićevu spomeniku i penje se na postolje. Student za nim ide.)

PAJDO: Šuti, da čujemo koju pametnu, jer će na premijeri zatvorit ovi naš kafić pa ne'š moć gledat.

(Reflektorsko svjetlo se usmjeruje na spomenik.)

STUDENT: Ja ću u ulozi Človika bit obični pučanin, a ti se kao tumač Razuma popenji još više.

GLUMAC: Nije ti ovo premijera da se penjem. A tko zna jesu li nam uplatili osiguranje kas plaća opet kasni deset dana.

STUDENT: Srića da nisi žena pa da ti kasni. Ajde penji se! Ne mogu ja ozbiljno postavljati pitanje ako vidim da ti glumiš priko neke stvari!

GLUMAC: Vidi ti mladog apsolventa! Nije ni doša iz Zagreba, a već bi glumija Hamleta i pitao - "Biti ili ne biti!”

REDIKUL: Piti, piti! (Dovikne iz mraka.)

STUDENT: Tiše tamo! Ajmo najprije "Stumačenje Katona Mudrog":

GLUMAC:

Nemoj spat toliko, da veće bdit nastoj,

jer span’ je veliko grihom daje ogoj;

vrime z blagom gubi, pameti tančinu,

debeliju čini, oblama jačinu.

STUDENT:

Kada ti po komu dobro niko imaš,

hvali se svakomu; da hvalit se nimaš,

kada sam učiniš ko dobro inomu:

čin poni da mučiš, ni pravljaš drugomu.

Kada budući sid, mladih sudiš dila,

pri nere prostre jid sarca tvoga sila

spomen se ča s’ činil, ča si govorio,

kada si sam mlad bil, kako si živio.

GLUMAC:

Hoteć zemlju težat, Virgili počni štit;

hoteći želja znat, Macer će te učit;

ako te deleta slišati batalje,

Lukan ti jih kanta, počan od Težalje;

ako li ćeš ljubav od bludnih žen imit,

Ovidija pročtav, hoć ju steć umit;

Ni se sam pohvali, ni se pokudi sam,

jer će reć ostali: mahnit je vidit nam.

Po voću se sudi kakova su stabla,

i kih je ko ćudi, po dila dobra i zla.

STUDENT:

Ča budu pravljati, gdi je ka skupšćina,

nemoj ti daržati da je sve istina:

dat bo se more svim vira, jer mnoga

mnozi svud govore, ni se stide toga.

Kad godir se op’ješ, sebi krivinu daj,

oda zla, ko izviješ, sam sebe kaštigaj,

grih bo u vinu ni, ni bluda, ni zleda,

da u tom, ki kopni piti ga bez reda.

GLUMAC:

U vrime nevolje ne htij se dešperat,

da u Bogu dovolje ufan’ja htij imat;

zimu slidi lito, oblake vedrina,

noći stanovito dan, vitre tišina.

STUDENT:

Hoć biti veće zdrav, s redom i mirom jij,

manje jizbin naprav i priprostije jij;

od garla deletu, sve ča hlepi, ne daj,

da t’ ne čini šćetu života slast takaj.

GLUMAC:

Mej prisidci stola i gdi je starih zbor,

ne imij jazik vola, malo rič govor’;

jer hteći viditi deletan ter šaljiv,

prirok ćeš dobiti, kada reku da s’ ričljiv.

Ne boj se i ne haj, kada domaća tva

spravi plač i vapaj i lica bije sva;

išće te nadseći, da budeš brigu imat,

nje volju čineći, ter se sa svim pridat.

STUDENT:

Nemoj se sramovat ča ne znaš da učiš,

i učenik se zvat, dokle se naučiš;

slava je umiti knjige dokturiju,

sramota ne umit štit ča pisma diju.

GLUMAC:

Nemoj od svakoga pram sebi sumnju imit,

jer pokojan s toga ne ćeš nigdar bit;

sumljiv tere strahljiv živeš život trudan,

tarpiš smart, buduć živ, u noći i dan.

STUDENT:

Ki mladu ženu imaš i s njome pošten glas,

gledaj koga primaš, je l’ na njem vire pas;

ne čin da t’ komore tve budu pohodit,

od kih se reć more ali sumnja ka bit...

Dobro nam ovo iđe. Ajmo sad priskočit na oni drugi dijalog iz "Utihe". Dok ostali nisu došli!

GLUMAC: Ako pogriješin, ti nastavi dalje, šteta je lomit rimu. Ajde, Človiče!

STUDENT:

Slišam riči tvoje, li to ti umim rit:

meu sve strahe moje straš'je mi je umrit.

GLUMAC:

Malenost je mnoga hotiti strah imit

ter se bojat toga ča znaš da će t' li bit.

Umrli jesu oni ki živiše pri nas;

umrit će i ovi ki se rode po nas.

Bolizan je umrit, da ko se još boji,

pravo ti hoću rit, on bolizan dvoji.

A straha imati od smarti ne budeš

ako se bojati Boga vazda budeš.

Još ki martav, studen svarh zemlje počiva,

ne leži otkriven, nebo ga pokriva.

Ako ležeći van ptice ga će jisti;

toko je u greb stan, čarvi će ga gristi.

U kom godir  misti martac bude ležat,

put će se izisti, kosti će gole ostat.

Zato jur ne misli tilo gdi će biti,

da samo razmisli kamo će duh iti!?

STUDENT:

Ne budući jaki, ne budući moguć,

psovat će me svaki i jošće prava tuć.

GLUMAC:

Kada je bol mala, ustarpi, lasno je;

kad je uzbujala, ustarpi s', slavno je.

Jur, poni, ne tuži ni žel' blaga mnoštvo;

Gospodinu služi ki ljubi uboštvo!

Ako s' oči zgubil, utiš' se zgubiv njih

da s' vrata zatvoril po ka ulazi grih.

I ti jur uzbudi oči tve duševne

ter plačan ne žudi te ke su telesne!

STUDENT: 

Da 'vo sam bandižan van patrije moje,

u tu mi utiš’ stran rič beside tvoje!

GLUMAC:

Svim je patrija svit. Ki se na svit rode,

da putuju sto lit, van nje se ne brode.

Pače t’ rekoh da ni, ni da ti more bit

patrija gdi t’ se sni, da gdi ćeš vazda bit;

gdi t’ je vikovnji stan, tuj ti patrija jest,

virnim je u gornju stran, nevirnim doli sest.

kako ko bude prest, tako će se odit,

dila će ga ponest i s njimi će hodit.

A sad je ljudem dom zemlja, po koj hode,

pticam ajer po kom lete, ribam vode.

Zemlja je, poni, tva, ne tuja, gdi sidiš,

iz nje ti je pojti tja da indi priživiš.

STUDENT:

S fortunom jidreći imil sam nevolju,

vitar me goneći, razbih se o školju.

 GLUMAC:

Kad si tako hodil i ni te pokril val,

Nis’ ništar izgubil, pokle si škapulal.

STUDENT:

Utekal jesam gol; ča imih tuj ojdoh,

kakono odart vol svučen domom dojdoh.

GLUMAC:

Došal si zdrav domom kad zginut mogaše

sa svimi kih sobom u brodu imaše.

STUDENT:

Sarce moje dere žalost kuno imih

prijatelja jere sarčena izgubih.

GLUMAC:

Ako si jednoga izgubil, kripi se,

ako l' jedinoga, grih je tvoj, stidi se!

            STUDENT:

S ženom toko dobrom smart me hti rastavit,

kako mogu za njom žalosti ustavit?

GLUMAC:

Dobru ženu imit mož’ ako odlučiš

inu stvar ne želit, ni misal prilučiš.

Ne žel’ mnogu dotu, ni gizdu, ni lipost,

ner samo dobrotu žensku tere kripost.

Zamirat ostavi koga je simena,

a tim se zabavi da j’ dobra imena.

Dobru s’ ženu imil, mogal bih ti usto

pokazat, da bih htil, ne jednoga, da sto

ki dobru izgubiv, na svitu živiše

ter se opet ženiv, još bolju imiše.

Mogla bi dostignut taj srića i tebe,

zato jure dvignut nastoj žalost sebe.

Adam kad stvori grih, naš parvanji otac,

Bog nas postavi svih u saj suzni dolac.

(Skoči sa spomeničkog postolja i krene u kafić. Za njim student ide i sjedaju na stolice.)

GLUMAC: Pauza! Ajmo skvasit grlo! Konobar, whisky s ledom. Nalij dok se led ne potopi!

PAJDO: Moreš za jedan whisky popit dva stocka.

STUDENT: Legenda neće piti ture stocka kao stoka! Meni jednu čistokrvnu kavu!

REDIKUL: A jema li u toj komendiji pisme ispod volta? Slabo će van to raja razumit ako i nas ne uključite. Mogli bi i mi zaradit honorar za statiste.

PAJDO: A jesmo ji se ntukli kad smo snimali "Naše malo misto".

HAKER: To, to!… Samo još malo! Kad su Zadrani probili šifru Pentagona, mogu ja još dublje, oću reć još više. Sve do vrva Parnasa!

STUDENT: Ma šta buncaš?

HAKER: Evo ga! Dolazi nam naš dični Marul preko Interneta! Uspio sam!

(Lik Marula pojavljuje se na velikom zidnom ekranu.)

HAKER; (Ustaje i nakloni se.) Dame i gospodo, pred Vama je slavni MM!

REDIKUL: Merilyn Monroe?

HAKER: Ma gore pogledajte! MM! Memento mori! Sjeti se da ćeš oživjeti u virtualnom svijetu čipa. Dobro večer osobno Marku Maruliću, našem dičnom Marulu!

PAJDO: A što si mu ukreja nadimak - Splićanin?

REDIKUL: Nisan puno čita knjige, ali znan da si Marule ocvitan slavon slavnoga poljičkog prezimena Pečenić čijega je plemenitoga roda i moja prababa!

STUDENT: Dobro je narod reka: Ispeci pa reci! Tako je i naš Marul ispekao i rekao toliko mudrih stihova. Živi bili šjor Marko!

GLUMAC: Splitu je suđeno da mu car od palače i car od riječi imaju po četiri imena! Dakle - Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan i Marko Marulić Pečenić Splićanin!

MARUL: (Govori s video ekrana.) Ako ja mogu doć do riči, i ako se dobro razumimo, jer ste se u međuvrimenu poštokavčili, pozdrav mome Splitu, kojega nisan tija minjat ni za Padovu, Mletke, i druge gradove ča su mi ih nudili! Nima Splita do Splita!

REDIKUL: To piva i Tereza!

STUDENT: Ma ne upadaj u svaku rič klizećin starton, dobit ćeš žuti karton!

MARUL: Tko vele govori ritko je prez laže! Nagla besida svu prijazam gubi. I - jezik je zlo udo, ako se ne skrati!

PAJDO: To ne bi rekla moja žena Dženifer!

MARUL: Kakvo je to ime?

REDIKUL: To je on Šveđanku ulovija na plaži i ostavio u Splitu zbog dobre dote. Oli nisi čuja da nan je u zadnje vrime svaka treća nevista - Čehinja.

MARUL: U moje vrime spominjen se ženskih imena Goja, Stanka, Jelenka, Zana, Žuva, Vlada, Niža, Dobra, Vidra, Agnesina, Slada, Nikulina, Gruba, Dobrulja, Vara…

PAJDO: Vara sigurno ne vara?

STUDENT: A što se čudiš šjor Marko kad i Tin Ujević u svojoj "Kolajni" spominje kao lijepa imena: Renata, Ofelija, Cecil, Agrafena, Jelena i Klelija.

MARUL: Čuli biste i stara spli'ska muška imena da ste mi sačuvali cilu pismu "Poklad i korizma".

GLUMAC: Ta si imena vadio iz katastra, jer si jedno vrijeme obnaša dužnost gradskog suca.

REDIKUL: E da se današnji suci ugledaju na radni elan Marula! Ne bi danas sud nija pritrpan nerišenin predmetin. A u zemljišniku još nisan upisa stan na Oujankan na moje ime, iako je neboder sagrađen na zemlji moje tete.

STUDENT: Daj nemoj sad opterećivat skup problemom nacionalizacije! Šjor Marko, nisi ti bija samo pisac, nego i trgovac. U tri si navrata prodava vino i smokve po Italiji.

REDIKUL: Jesu li te carinici zezali ili je i tamo bila meka granica ka sad u Soviće? Je s' vidija ča smo mi Splićani dočekali, da gremo u šoping na istok. Hodočastimo ko u Međugorje!

STUDENT: Ajde Jole, ne troši impulse na naše gospodarsko čudo i hodočasnike. Nego, Marule, evo ti spomenika koji je meštar Meštrović radio prema liku zadnjega potomka iz tvoje plemićke Marulićeve loze!

MARUL: Dobro smo i potrajali! Sve do dvadestog stolića! A još u šesneston viku brat mi se da u kurvaluk. Umisto sa svojon lipon ženon Jelenon, ima je dvoje dice sa svojon sluškinjon.

STUDENT: Zato ste se vi trudili oko neviste Jelene pa ste joj u dopunjenoj oporuci ostavili i više nego ste u prvom testamentu bili namijenili.

MARUL: Hm, kakvi zlobni prigovori starcu koji je u svojoj sedandeset i nekoj godini samo milostivo zafalija onima ča su ga dvorili. A niko nije pročita u toj istoj oporuci da se dio mojih libara proda i da se podmire naši spli'ski siromaji.

PAJDO: Vidiš da smo mi sirotinja najčvršća splicka tradicija! Od cara Dioklecijana do danas!

MARUL: Bolje da te smrt prika digne nego suza siromaka stigne.

REDIKUL: Moga si to Marule i primučat. U ovo višestranačko vrime mogli bi te komunjare uzet ka socijalistu i svoga zaštitnika! Kad si već bija na crnom spisku crkvene institucije.

GLUMAC: Jedno je Jole "Institucija", a drugo - inkvizicija.

MARUL: Ne spominji mi Inkviziciju, ježi mi se koža na njezin spomen. Iskidala mi je iz "Vartala" šaljivu pismu "Frotula od buhi".

STUDENT: Zanimljivo da nije sačuvana ni "Oda buhi" Augusta Harambašića.

REDIKUL: A sve do prije samo desetak godina ta purgerska ljevica nije ti tila podić spomenik ni u glavnon gradu Rvacke, iako je odluka za to donešena još 1901. godine, uz 400. obljetnicu Judite. po kojoj ste vi otac hrvatske književnosti.

MARUL: Četiristote oblitnice? Hm, zanimljivo! A ja san tu istu Juditu napisa uz 400 godin Bašćanske ploče pa sad ne znan ko je otac, a ko praotac.

STUDENT: Šjor Marule, već smo vam podigli tri spomenika. Na ovom splitskom stojiš nadnaravan, u zagrebačkom sjediš još veći, a u Berlinu ležeš najveći!

REDIKUL: Sjena pada sa Zapada, a ovdi je obrnuto: što čovik iđe više na zapad to je veći! Kad mu dignu spomenik u Americi - ležat će potrbuške odmarajući i bit će dug deset metara!    

MARUL: Na oven mistu di mi je spomenik bila je smokva di san vodija mog psa Moru u šetnju!

PAJDO: Sto posto je bija dalmatiner. Što je mora Moru ubit?

STUDENT: Eto tko vam je ubio psa Moru! Vlasnik smokve koju je Moro zapiša pa od smrada nije mogao uživati u pogledu na more berući smokve!

MARUL: Nemojte tako suprotiva beštija. Ja sam tako lip epitaf spiva konju Doratu, koji ni uspija pobići samo smrti. A našen san trkaču i hrvaču Periklu zamirija ča se toliko hvalija ositilima u kojima su živitonje nadmoćnije.

PAJDO: Mora da je taj sportaš Periklo bio čukundid našemu maratoncu Anti Ružiću Baći!

HAKER: Gospon Maruliću, ja ne razumin tvoju šarolikost! Eto, prvi si u naslovu jedne knjige imenova rvacki jezik, zbog čega bi te komunistička Udba za to jušto proglasila šovinistom. A zapravo si više napisa na stranim jezicima - latinskon i talijanskon, da bi te liberali i masoni mirne duše mogli nazvat internacionalcem. Unda si pisa erotske stihove, a sloviš najprin ka kršćanki pisac. Je si li ti to malo preveć luta livo-desno ka ovi naši današnji političari koji kažu da su čisti demokracki centar?

GLUMAC: Ili je to jednostavno širina duha jednoga pravoga spliskog humanista?

STUDENT: Je, je, zato su tvon gradu ukinili fakultet humanističkih znansti!

MARUL: U ime Oca, Sina i Duha Svetoga!

PAJDO: Krstio se ti ili ne, ali u tvojin smo rukopisin našli i pogrdne pjesme o nekin popima pa i splitskom biskupima.

MARUL: Mislite na oni epigram o Bartulomeju Averoldu:

Pogledaj kako od sveca naš je različit Bartol:

Svetac zbog Krista je drân - Krista je odrao naš.

STUDENT: Ovi današnji pisci nisu tako oštri prema svećenstvu, kako ih ne bi izgubili za mecenu i prijatelja!

HAKER: Ja sam Marcijalu napisao:

Epigrame si pisao i ti,

devetnaest stoljeća ranije,

ali valja se pomiriti:

nepravda se povukla nije.

MARUL: Vidi, vidi! I ja san štija Marcijala. I napisa epigram "Protiv današnjeg doba":

Lucilije je nekoć, Horacije,

Petronije je, Perzije je nekoć

I Juvenal Akvinjaninne nekoć

Teške šibao mane svojom pjesmom.

Da su slučajno danas na životu,

Satiri bi ponestalo papira.

HAKER: Rugao si se ružnom Ćići, zatim pijancu i bogatašu Krasu, pa ondašnjem gradskom potucalu Polifemu, kao što je ovdje naš nazočni Jole…

REDIKUL: Neka čovik sere, meni ne smrdi!

GLUMAC: Slušaj Pajdo, ova o onodobnom Tonću ka da je danas pisana za tebe:

Da si u starome vijeku, ka sretnik bi živio, Tonči!

Tebi bi Merkur i Bakh bili nedostojan par.

Prvi bog je po priči, a drugi jak pri piću,

Ali više od njih piješ i blebećeš ti.

REDIKUL: Ako pijen više od bogova, onda živin u božanskom braku, jer mi žena može bit božica priče! Nju niko ne more nadgovoriti!

HAKER: Gospon Marule, rugao si se i na nogama nemoćnom Basu!

STUDENT: Pa si zapisao:

Nemoj se brinuti, dakle, što stopala vučeš polako

Base, uspjeh je tvoj ako ne poljubiš pod!

GLUMAC: A što tek reći na epigram:

Sam Marinelli je samcat na jednom jašio konju:

Jedan bio je konj: beštije bile su dvije!

 MARUL: Je, bija sam mrvu ohol, a ča sam im potiho moga nego na papir baciti literarnu psovku spuštenu na njihovu razinu, za ono ča su mi govorili da sam luđak koji deset uri na dan zuri u knjige.

PAJDO: Samo za te njihove uvrede tebi danas nitko ne zna, a tvoje neslane šale, čuja san, stigle su i do Škotske!

MARUL: Nisam ja dirao samo jadnike nego i bogataše. Iliji Babaliću, koji je dobija batine napisa san:

Svojemu, Babaliću, ne vidiš kraja,

Ali zato si svoj zamalo vido kraj!

REDIKUL: Bome ka da si to pisa jučer nekom našem tajkunu kojega su reketaši izbubetali!

REDIKUL: Pajdo, znaš li najnoviji vic? Kako si utirava dûg?

PAJDO: Nisan čuja!

REDIKUL: Isto ka i kratak! Imaš platit ovu pivu!

STUDENT: Lako se tebi Marule bilo zafrkavat s redikulima u Papalića dvorin. A kad bi danas upola tuplje uboo kojega pobru, tužija bi te sudu za nanesenu duševnu bol od stotinjak tisuća DEM-ova, oću reć domaće monete.

REDIKUL: Ma ne bi ja nikoga tužija, nisan ja vlast nikad bio niti ću bit. Neka mi čovik za uvridu plati pivu i svršila Mara zavit.

PAJDO: Koja ti je sad to Mara, ona jučerašnja iz Đardina?

GLUMAC: Bilo bi nan puno bolje da nan se političari drže onih Marulovih stihova upućenih "Plemećima splitskima":

Održavajte sabore, o stvarima općim se savitujte,

Po redu, zakonu, po pravdi, iskreno, počteno odlučujte.

Nikakva strast i mržnja nek dušu vam ne mori,

I nepristrano osluhujte savite ča narod vam ih zbori.

MARUL: Ni danas ne bi doda, ali ni oduzeja niti zarez! Ne odlagaj pero prid zlom. Meni je don Dujam Balistrilić bija i mecena, a one druge pohlepne san žestoko perom ubada. Al' to ne znači da vi danas nimate i gorih od Bartolomeja, kojima valja zapapriti!

HAKER: Gospon Marule, mrzija si i crkvene i svjetovne Bartole ka vrag tamjan. Opazio sam da si stihom oparija još trojicu Bartola, jednog varoškog kicoša koji nije zna beknit francuski jezik, drugoga Bartola koji je bio previše kosmat…

MARUL: Točno je, ali poklopilo se da je i treći Bartol ima porok - bija je kockar:

Bartole, znaš li zašto u svakoj si gubitnik igri:

Ono što ne znaš - baš to, Bartole, misliš da znaš!

GLUMAC: Moga si napadat biskupa i male bogove, ali nisi pape, od koji su neki bili veći grišnici i od tebe. Čuja san i ja za Inocenta VIII. i Aleksandra VII., neslavnijijega kao Borgia.

MARUL: Zapantija san ja u svom životu dvanest papa. Božanski i apostolski broj!

PAJDO: A znači odatle je ona pisma "Oprosti mi papeee…"

MARUL: Hodačastija san u Rim u jesen jubilarne 1500-te godine zarad Krista, a ne zbog te spomenute dvojice, koji nisu bili vridni dvi kapi moje tinte.

STUDENT: Zanimljivo da je prije vas Ianus Pannonius, ili Ivan Česmički, kojega su neki zvali i Kesinečki, a u ediciji "Slavonska književnost u sto knjiga" navodi se pod imenom Ivan Vitez Slavonac…

MARUL: Dobio je ne četri vengo šest imena. Za svako stoliće po jedno!

STUDENT: … I on je pisao erotiku, a ismijavao je hodočašće u Rim jubilarne godine 1450., kada ste se tek rodili, pa kaže:

Sve u Rim se žuri, sav svijet u Grad se sliva,

od tolikih ljudi nijedno mjesto slobodno ne osta.

Ta lakovjernost hoće li im koristiti, ne znam,

al' znam, da će papi koristiti dosta.

PAJDO: Bome i nismo mi danas toliki ateisti koliko se priča!

MARUL: Zato sam ja pisa poslanice tek kasnijim Petrovim naslidnicima, papama Fiorentincima, čiji je moral bija tvrđi od stine. Bija san prista pisat pisme, ali sam ipak prid smrt napisao pismu o novom papi Klementu VII.

REDIKUL: Zafaljujuć tome, mi nismo tribali hodočastit papi nego je Sveti Otac Ivan Pavao Drugi hodočastio u naš Split.

PAJDO: I to skupa s našin Franjon na svetoga Franju 1998. godine!

MARUL: Hvala mu za taj dug od pola tisućlića.

STUDENT: Kad ste vidili da je vrag odnija šalu u Vatikanu, sami ste se prihvatili pisanja svetih knjiga.

HAKER: Ako želite šjor Marule, mogu vas ja i ove jubilejske dvitisućite godine uz pomoć Interneta provest kroz Vatikan.

MARUL: Nisam ja za ta tehnološka čuda!

HAKER: Nisu ta čipkasti kompjutori više čuda, ali čine čudesa: daš im zadatak i za sekundu izbace nevjerojatne analize. Eto mi je jučer otkrio podatak da ste za razliku od Bartola vrlo skloni bili osobama s imenom Francesko i Franjo.

PAJDO: Svaka čast, zna je Marko da će nan Franjo stvorit državu.

REDIKUL: Čekaj Pajdo, ti bi odma učlanija našega Marka u HDZ!

GLUMAC: Tiše vas dvojica, kradete nan dragocjene impulse! I ja sam vidio tu kompjutorsku konkordaciju i doista - napisali ste hvalospjev Frani Božičeviću, pa plesaču Frani Srići, pa čak i preljubniku Frani koji je obljubio Pavlovu ženu…

REDIKUL: Šta se čudiš, valja čestitat čoviku na svakoj neopaženoj beridbi zabranjenog voća!

PAJDO: Kakvoj neopaženoj, kad ga je cili Split vidija! Pa i naš Marul, koji je ćirija samo u knjige, a ne kroz ključanice!

MARUL: Čista slučajnost, jer san pozdravnice slao mnogim prijateljima - Nikoli, Tripunu Bući…

STUDENT: Imao je Marul i svojih ljubavi. Recite nam šjor Marule onu vašu pjesmu "Protiv Pijanog Peše".

MARUL: Nju sam davno napisa na latinskome, vi je danas ne biste znali razumit.

GLUMAC: Je, na hrvatski jezik ju je vratio Darko Novaković i ona glasi:

Peša pred očima svijeta na moju se djecojku čitav

Svalio, pijan ko čep, gubeći nad sobom vlast.

Bezbrižan javno je stao ramena joj dirati nježna,

Rukom poludjelom njen prebijeli grliti vrat.

Jadan sam: činio on je što sam bih učinio rado.

Smije li Bakho to - Amore, sretan ti put!

STUDENT: Mogli bi mi do premijere to prebacit i na čakavicu.

PAJDO: Zna je barba Marul potegnit za ženskin bedron. Ja san čita tliko dobri priča o tomen.

MARUL: Je li i to Franjo Božičević Natalis napisa zbog dobra honorara?

REDIKUL: Nemoj tu sad vrdat kad si bija dobar u krevetu! Jesi li s prijateljen Dminon Papalićen ljubija istu curu?

PAJDO: Pa te je on zamolija da ga jednu večer pustiš prvoga zajedničkoj ljubavnici misto tebe, koji si tu večer bija na redu!

REDIKUL: A suležnica se ražestila što si posla slembu misto sebe, pa mu je za osvetu pririzala grkljan i mrtvo tilo smotala u vriću.

PAJDO: I priko koluturnika spustila prijatelju Marulu na ulicu.

REDIKUL: Pa si ti prijatelja tajno noću pokopa da se ništa ne dozna.

PAJDO: A onu kurbetinu je ćaća za kaznu zaziđa u zid.

REDIKUL: A ti si se ka duša od čovika kasnije pokaja i ispašta u samotnjačkom životu…

HAKER: Ta se kurva jamačno zvala Margareta, koja nije koristila kontracepciju pa si joj napisa:

Margareta dicu donosi na svit bez muža.

Bog joj je braka stran, božica poroda - ne.

MARUL: … Sveti moj Jeronime! Skoro da zavapin: Ne Margareta, nego margaritas ante porcos!

GLUMAC: Priča je uzbudljivija nego sve ove tv serije Santa Barbara, Esmeralda, ili koja druga sapunica. Šta čeka javna kuća HRT? Moga bi i meni past dobar honorar za glumu!

MARUL: Naučili ste tu legendu napamet, a moju Juditu ne znate ni beknit! An, a je li me kogod još moga prozvat i pederon?

STUDENT: I te kako! Ionako se niste ženili! Budite sritni da vas ne proglase ocom udruge hrvatskih neženja i da niste poznavali don Antu Bakovića.

GLUMAC: A ovde ti moj Marule danas od muhe naprave slona, pogotovu ako strši iznad prizemnog blata!

STUDENT: Don Anto bi ti mogao u osmi smrtni grijeh upisati pjesmu "Anka satira".

PAJDO: Je li to "Feral tribune" opet nešto satirički o Ankici Tuđman?

STUDENT: Muči bleso! Citiram pjesmu suprotiva muškaraca, a gospon Marul je djevojkama skudio i same pisce:

Niki uči mudru knjigu

a time ti se uznosi

do dobiti nima brigu

malo doma donosi.

REDIKUL: Ko bi se i uda za tebe nakon takve priporuke?

MARUL: A di bi ja stiga toliko toga napisat da san jima osmero dice ka moj ćaća Nikola? Od kućanskih poslova ne bi stiga brinit o toliko rukopisa! Ako bi i uspija započet pisat koji novi libar, od brojne dice koju je valjalo uzorno odgajat u neimaštini!

HAKER: Pa što šjor Marule tako krijete te ljubavne avanture ka zmija noge. A eto Englezi su izmislili Shakespeareu ljubavnicu u filmu Zaljubljeni Shakespeare i još su za njega dobili sedan Oskara.

STUDENT: Kad Talijani u Veroni turistima prodaju legendu o balkonu ispod kojega je uzdisao Romeo, zašto i mi ne bismo Papalićev balkon? A kad smo već kod Shakespearea, on je jednoj svojoj kćeri dao ime Judita! Je li prema vašen epu?

MARUL: Ma nemojmo bit neskromni. Ča smo mi značili Englezima, koji ni danas ne znaju di smo mi zapravo. I ja san lik udovice Judite vazeja iz Biblije, koja mi je uvik bila ispod kušina.

PAJDO: Udovica ispod kušina?

GLUMAC: Pajdo, vrag ti jezik prigriza ka i ženama! Rič je o svetoj udovici!

STUDENT: Nakon toga, šjor Marule, objavili ste više nadgrobnica u kojima preporučuješ da muž počiva što dalje od žene! Sreća da tada nije bilo feministkinja ka danas iza svakog ćoška.

STUDENT: Ali si najmanje prijatelja ima među kolegama pjesnicima, kojih je bilo kao i danas u Splitu.

PAJDO: Dosadni su ko muve!

STUDENT: Čak si pecnuo i lokalne kritičare spjevavši:

Zašto me čitaju mnogi, a tebe, kritiče, nitko!

Ne pišeš ništa, a to teško se čita, zar ne?

HAKER: Točno, napao si i balavog pjesnika Sebela, pa više puta jadnog Jakova Jakotina…

STUDENT: Jes! Fotokopirao sam i taj epigram. Čujte i počujte:

Ako Jakotin je "pjesnik i pol" po mišljenju nekih,

I bagatin je tad jamačno "novac i pol".

HAKER: A da ne spominjemo sveždera Pamfaga od čijeg su podrigivanja bježale Muze…

GLUMAC: Vidi naše pjesničke tradicije. I danas imamo mnoge poete izjelice, a jedan gori u metropoli uz zbirke haikua prodaje i češnjak!

MARUL: Trbuh nima uši. Tko bi svitu svem hotio zgoditi, najti će se hinjen.

STUDENT: Ali ste hvalili pjesnike izdaljega - hvarskoga Katerina, mladoga Hanibala Lucića, šibenskoga Šižgorića… A kad vas splitska konkurencija nije htjela pohvaliti, sam si u pismu Ćipiku uskliknuo da je Hrvatska dobila svog Dantea!

MARUL: Možda je tada to i moglo izgledat neskromno od mene, ali vrime je najbolji sudac. Niman u sebi tašćine o kojoj san davno reka:

Tašćina od tašćin i sve je tašćina,

ovi svit jest osin i magla i hina.

GLUMAC: Ali ste prvi u svijetu napisali danas izgubljenu studiju o psihologiji. To može samo onaj tko dobro poznaje dušu grada Splita!

STUDENT:  U renesansi ste se preporodili jerbo niste imali struje, televiziju, kina, ni novina, ali ste se bavili enigmatikom! U akrostih hrvacke pisme Molitva suprotiva Turkom stavili ste latinsku poruku za pomoć domovini. A taj smo rebus uspjeli riješiti jušto nakon pola tisućljeća, tek prije dvadeset godina!

PAJDO: An, Marule? Tu si poruku skrijo u početna slova! I na drugon jeziku! Boja si se i ti za svoju gujicu! Da je Turci ne pročitaju pa te raščereče na kocu ko u Andrićevu romanu Marš na Drinu!

REDIKUL: Marš u p… Pajdo! Prvo i prvo, roman se pravo zove Most na Drini, nakon što smo ga preveli na izvorni hrvatski jezik. Drugo i drugo, Andrić je to pisa puno godina nakon Turaka pa tako Turci nisu to mogli od njega pripisat! A treće, konobar još jednu pivu!

MARUL: Možda i jesu pripisivali tekstove, jerbo vidin da su Turci već primljeni u Europsku zajednicu, a vi koji ste bili pod njiman još ste se zabavili na Balkanu zbog poslova oko avnojskih granica!

REDIKUL: Znaš li da smo te barba Marule u suverenoj Hrvackoj počastili s tvojin likon na krupnoj novčanici od pesto kuna?

MARUL: Bome dobro! U moje vrime petsto sitnih kuna nisi moga ulovit u cilon Spli'skon i Kaštelanskon polju.

STUDENT: Kako se zajmeš nako ti se i vraća - reka je naš narod i prije tebe Marule! Ti si prvo sam prevodio svoje stihove iz glave na latinski, pa knjige Tome Kempenca na hrvacki, da bi pozatim tebe privodili na glavne svjetske jezike.

REDIKUL: Glavno da ga nisu privodili žedna priko vode. A pro po tega, konobar! Još jednu pivu!

MARUL: Pisa san puno na latinskom ča ga zovu mrtvi jezik u viri da će više ljudi proštit moje rime, nego da sam na materinji pisa za dvista pismeni Splićana.

REDIKUL: Ne živi više pismenih od tog broja ni danas u Splitu!

PAJDO: Ti se javi! Javljaš se samo kad triba naručit piće!

MARUL: Nisan moga ni zamislit da taj vaš internetni engleski neće ostat i inertni, da će se oko njega sve vrtiti.

REDIKUL: Moja žena ima najduži jezik, ali na stranjskom jeziku ne izdrži ni dvi sekunde.

MARUL: Triba poznavat i dušu jezika na kojemu pišeš. Bilo mi je lako privodit u tihoj vali Nečujma, di se čuju samo uzdasi morskih vila.

REDIKUL: A tako! Ništa bez vile!

PAJDO: Ko spominje Vilu Velebita? Oli su opet izbori?

STUDENT: Pusti izbore, zborimo o knjizi. Znate li oče Marule da je sveti Franjo Ksaverski…

PAJDO: …oli su Franju s Pantovčaka priselili na Ksaver?

STUDENT: Ja govorin o svecu misionaru po Kini i Indiji koji je četrdeset godina nakon Marulove smrti pokopan uz primjerak knjige Institucija našega Marka!

HAKER: Napisao si doista svašta?

MARUL: Ali ne i koješta!

HAKER: Gospon Marko, sad su vas na isusovačkoj Gregoriani u Rimu predložili za sveca. A i jeste se napatili dok ste pisali bez kompjutora, pa nosi tekstove mjesec dana u mletačku tiskaru…

MARUL: To san mora tiskat nakon ča su mi brojni rukopisi izgorili ili nestali. Ka najstariji u obitelji mora san skrbit o mlađoj braći i sestran. Da san ima kojeg brata manje, ima bi koju inkunabulu više. I ni mi žaj!

STUDENT: Šjor Marule, a da sami niste spalili pokoje bezobrazne pjesme kao porod od tmine?

MARUL: One svidoče da san bija mlad.

STUDENT: Još za života doživjeli ste tri izdanja Judite, a do danas ih je izašlo deset puta toliko! Pjesmu o Juditi slušala je u Poljičkoj republici Mila Gojsalića, i tisućupestotridesete, umjesto Holofernu, odrubila glavu Turčinu i spasila svoj zavičaj! To nije biblijska nego hrvatska Judita!

MARUL: Bome lipo, svaka joj čast!

STUDENT: Ep Juditu ste pisali u korizmi. Mora da ste se odrekli puno toga?

HAKER: Odreka se slobodnog stiha i pisa u četverostruko rimovanom dvanaestercu. Tvoja Judita je postala nacionalni simbol pa ja tvrdim:

Sudba Hrvata dvojaka;

od stoljeća sedmog ljude

razape izmeđ' junaka:

časne Judite - i Jude!

GLUMAC: Zašto je prošlo punih dvadeset godina od njezina nastanka da bi se Judita tiskala?

MARUL: A znaš kako je sa sponzorima: obećaju pa ništa! Doduše, tada su godine i ljetine bile slabe. Ako nije suša ili povodanj, onda Turci uništiše svu intradu! Jedva se puk obranio od gladi i kuge!

HAKER: Barem niste disali kroz škrge zbog PDV-a!

MARUL: Neću grišit dušu da su mi u tome pomogli i priporuke dila crkvenih krugova!

STUDENT: Ali si gospon Marko marno isplanira svaku sitnicu. Eto, i Juditu si dovršio 22. travnja, samo da moš tri dana kasnije na miru i u guštu proslavit svoj imendan i blagdan svetoga Marka.

MARUL: Bome ste dobro upoznali moj životopis, ka da ste gracki žbiri.

HAKER: Nismo mi udbaši vengo marulićolozi koji u znanstvene svrhe tragaju za tvojom rasutom baštinom. A toliko nam kamenčića još fali? To je zaslužio čovik koji nas je uveo u Europu i knjigom branio od Turaka. To ste potvrdili i u vaša jedina dva soneta na talijanskom jeziku.

MARUL: Šta, samo dva su se sačuvala? Bila je cila zbirka!

STUDENT: O, pa barba Marule mi još ni ne znamo gdje vam leže svi rukopisi. Eto, tek smo prid koju godinu otkrili vaše epigrame u Glasgowu.

MARUL: Ča? Do tamo su stigli? A, takva je sudbina nas umitnika.

GLUMAC: More bit da je za vraćanje toga duga Škot Robert Adam doša u Split istraživat Dioklecijanovu palaču, u kojoj si se rodi.

STUDENT: Otkrili smo još jednu všu tajnu. Nikada niste napisali grubu riječ o glazbenicima! U spomenutim glasgowskim stihovima hvalili ste svirača lutnje Albertija, zatim najodličnijeg svirača Jerolima Papalića, pa pjevača Marina, plesča Franu… Zato što ste voljeli glazbu, i pravo vam budi da je Frano Parać skladao operu Judita!

GLUMAC: A još jedan Franjo, onaj Marković, prije sto godina napisao je prvu dramu vama u čast!

STUDENT: Sudbina se ponavlja - drama Milana Begovića o vama je zagubljena kao toliko vaših rukopisa!

HAKER: Šjor Marul, pogledajte ovaj rukopis. (Pokazuje papire prema video zidu.) To je moja pjesma o Juditi spjevana 1999. godine. Ali kao da je taj broj naopako od 666 pa mi ju je kompjutorski virus desetkovao, to jest uništio devet desetina stihova. Ostalo je samo prvo pjevanje od 32 stiha!

MARUL: Eto van vaša tehnologija! Moja tinta još traje po prašnjavin knjižnican i arhivin, a vaše računalne tekstove ždere gladni virus. Ča ćeš, svako vrime ima svoje bolešćine i kuge! A moremo li čut to čudo od pisme?

GLUMAC: Evo ja ću je pročitat! (Uzima papire od Hakera.) Pa kaže:

KNJIGA

M. V. IMOĆANINA

ROĐENOG U SPLITU

u kojoj je prepričana priča o svetoj udovici

JUDIT

užežin 500. obljetnice slavnog opjevavanja

hrvatskim stihovima složena

desetkovana u broju izvornih stihova

Pjev prvi

Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi!

Smjela joj žrtvarenja ću opjevušiti

u dvanaestercu dvostrukoka sroka

što joj bi na hercu, a što usred oka.

Tri godine ona živješe bez muža                    5

spoža iza kiše tražila je spuža

po Marjanu gori gdje 'no pogled stremi

jerbo glad je mori - zato brudet spremi!

Kad Sotona reče Slobofernu da on

udre, krv poteče, narod cvili: Jao!                 10

Tad velosrpski vožd krene osvajati,

iz toka vadi nož, tuđu djecu klati,

Be(spli)tuliju 'će vojskom pokoriti!

Pa topovlje vruće žezlo riga, sniti

ne daše puntaru, ruši UNESCO-v grad,        15

kosti neimaru iz groblja vadi - jad!

Judita u konvoj "Libetas" tad kroči

u domovinski boj istinu svjedoči

obrani Hrvatsku, slobodu blaženu

navijesti, bratsku! Kraljicu Jelenu                 20

baštini Judita, Mila Gojsalića…

ako te tko zapita za čine ženskića!

Marul dovrši spjev u svojoj pe'esetprvoj       

a ja svoj vedri gnjev štrcam u četr'esprvoj,

postmoderna i tu umiješa svoje prste             25

uz operu, Judita dobi i verziju ove vrste,

evo toga epa, potvrdi iznova

sebe kroz lijepa tumbanja stihova,

ne gunđaj štioče, vengo počuj i znaj:

parodijom oće se izbrusit' joj sjaj!                 30

Plavca moja nova ovdje jedra skala

zbog tih stiholova Bogu budi hvala!

Amen

HAKER: Autorov sud? Najlakše je do para parodijom klasika. Evo mi isključi telefon zbog neplaćenog računa…

(Računalo blokira, pukne Internet veza, video zid zacrni, zavjesa i sve padne od smijeha!)

GLUMAC: (Publici.) A što će vam drugi cabaret uz ovaj koji upravo skončava? A i on je - work in progres, što bi rekao engleski režiser. Ajme, evo ga! Stiže na probu! Bižmo ća!

                            K - RAJ